APA 6th Edition Pavičić, S. (1998). Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske. Peristil, 41 (1), 43-49. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/153847
MLA 8th Edition Pavičić, Snježana. "Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske." Peristil, vol. 41, br. 1, 1998, str. 43-49. https://hrcak.srce.hr/153847. Citirano 18.01.2021.
Chicago 17th Edition Pavičić, Snježana. "Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske." Peristil 41, br. 1 (1998): 43-49. https://hrcak.srce.hr/153847
Harvard Pavičić, S. (1998). 'Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske', Peristil, 41(1), str. 43-49. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/153847 (Datum pristupa: 18.01.2021.)
Vancouver Pavičić S. Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske. Peristil [Internet]. 1998 [pristupljeno 18.01.2021.];41(1):43-49. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/153847
IEEE S. Pavičić, "Prilog poznavanju crkvenih zvona Hrvatske", Peristil, vol.41, br. 1, str. 43-49, 1998. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/153847. [Citirano: 18.01.2021.]
Sažetak Autorica analizira osam crkvenih zvona iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu. Najstarije je gotičko zvono proizvedno na prostoru
Hrvatske krajem 14. ili početkom 15. st. Slijede dva zvona iz 16. st.: jedno iz župne crkve u Vinici (1545.), drugo iz kapele sv. Vida u Samoboru (1564.). Zvono izliveno 1669. potpisao je majstor Petter Zweiffer u Grazu. Dva zvona oblikovali su poznati majstori zvonolijevači Pavle de Polis, (1725) i Johannes Schulz (1755), a za treće zvono iz 18. st. nema podataka o majstoru, ali je izliveno u jednoj od zagrebačkih radionica 1742. godine. Najmlađe zvono muzejske zbirke proizvedeno je 1839. godine, a potpisao ga je varaždinski majstor Anton Fiel.