Filozofska istraživanja, Vol. 36 No. 2, 2016.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi36204
Hanslickovo shvaćanje glazbe
Tomislav Škrbić
orcid.org/0000-0003-2572-8869
; Vinogradska 50, HR–44000 Sisak
Sažetak
Premda se Hanslickova estetika glazbe pretežito podvodi pod »formalizam«, Hanslickov imanentistički pristup glazbi predstavlja svojevrstan odmak od tzv. estetičkog formalizma. Glazba po Hanslicku ne može ni izazivati ni prikazivati osjećaje, ali može izraziti njihov dinamički aspekt (kretanje). »Glazbenoduhovni sadržaj«, kao ono imanentno bića glazbe, za Hanslicka je zapravo konkretno jedinstvo melodijskih, harmonijskih i ritmičkih formi (glazbeno lijepo). Razvijanje glazbenog sadržaja odvija se istodobno s razvijanjem glazbenih formi djela. Međutim, Hanslickovo povezivanje glazbeno lijepog s onim formalnim »otvara« prostor za pojavu »moderne« glazbe u kojoj dolazi do krajnjeg razdvoja disonance od konsonance. Ono pak što u konačnici povezuje »klasičnu« i »modernu« glazbu je ontološki aspekt glazbene umjetnosti, koji se u slučaju »klasične« glazbe oslanja na estetičku moć tonskog izraza, a u »modernoj« je prvenstveno upućen na racionalnost. Pored toga, u »modernoj« je glazbenoj umjetnosti djelo osebujni »egzistencijalni modus« racionaliteta onog glazbenog, dok je u »klasičnoj« tek jedan od modaliteta egzistencije bića glazbe.
Ključne riječi
Eduard Hanslick; estetika glazbe; glazbeno lijepo; formalizam; tonalnost; atonalnost
Hrčak ID:
173353
URI
Datum izdavanja:
27.9.2016.
Posjeta: 3.465 *