Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21464/fi36204

Hanslickovo shvaćanje glazbe

Tomislav Škrbić orcid id orcid.org/0000-0003-2572-8869 ; Vinogradska 50, HR–44000 Sisak


Puni tekst: hrvatski pdf 528 Kb

str. 237-253

preuzimanja: 407

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 528 Kb

str. 237-253

preuzimanja: 1.318

citiraj


Sažetak

Premda se Hanslickova estetika glazbe pretežito podvodi pod »formalizam«, Hanslickov imanentistički pristup glazbi predstavlja svojevrstan odmak od tzv. estetičkog formalizma. Glazba po Hanslicku ne može ni izazivati ni prikazivati osjećaje, ali može izraziti njihov dinamički aspekt (kretanje). »Glazbeno­duhovni sadržaj«, kao ono imanentno bića glazbe, za Hanslicka je zapravo konkretno jedinstvo melodijskih, harmonijskih i ritmičkih formi (glazbeno lijepo). Razvijanje glazbenog sadržaja odvija se istodobno s razvijanjem glazbenih formi djela. Međutim, Hanslickovo povezivanje glazbeno lijepog s onim formalnim »otvara« prostor za pojavu »moderne« glazbe u kojoj dolazi do krajnjeg razdvoja disonance od konsonance. Ono pak što u konačnici povezuje »klasičnu« i »modernu« glazbu je ontološki aspekt glazbene umjetnosti, koji se u slučaju »klasične« glazbe oslanja na estetičku moć tonskog izraza, a u »modernoj« je prvenstveno upućen na racionalnost. Pored toga, u »modernoj« je glazbenoj umjetnosti djelo osebujni »egzistencijalni modus« racionaliteta onog glazbenog, dok je u »klasičnoj« tek jedan od modaliteta egzistencije bića glazbe.

Ključne riječi

Eduard Hanslick; estetika glazbe; glazbeno lijepo; formalizam; tonalnost; atonalnost

Hrčak ID:

173353

URI

https://hrcak.srce.hr/173353

Datum izdavanja:

27.9.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.716 *