Skoči na glavni sadržaj

Izlaganje sa skupa

https://doi.org/10.17234/SocEkol.26.1.4

GMO 2.0: novi naziv – stari problem

Ivica Kelam orcid id orcid.org/0000-0001-9087-0314 ; Centar za integrativnu bioetiku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 253 Kb

str. 45-59

preuzimanja: 1.064

citiraj


Sažetak

Tijekom posljednjih godina došlo je do velikog napretka u tehnikama genetičkog inženjeringa, koji se očituje u većoj mogućnosti dubljeg i složenijeg zahvata u genetski sastav i metaboličke putove živih organizama. To je dovelo do pojave dvaju novih područja genetičkog inženjeringa koja se međusobno preklapaju: sintetičke biologije i skupa tehnika genetičkog inženjerstva koja se eufemistički zovu Nove tehnike oplemenjivanja biljaka (engl. New plant breeding techniques – NPBT). Trenutno postoji popis sedam „novih“ tehnika genetičkog inženjeringa pred Europskom komisijom, koja treba odlučiti pokrivaju li zakoni EU o GMO-u proizvode tih tehnika. Moguća primjena tehnika genetičkog modificiranja zahtijeva strogu primjenu načela opreza i potrebno je sustavno praćenje i evaluacija u svim fazama u skladu s EU Direktivom 2001/18. Biotehnološka industrija tvrdi da ove tehnike nisu tehnike genetičkog modificiranja u skladu s trenutnom pravnom definicijom GMO-a te da Direktiva 2001/18 treba izuzeti ove tehnike, budući da konačni proizvod ne sadrži genetički modificirani materijal, čak i ako je u nekom trenutku razvoja i korišten genetički inženjering. Europska komisija trenutno radi na pravnom tumačenju propisa o reguliranju, kao i mnoge odvjetnici iz biotehnološke industrije i civilnog društva. Potrebno je naglasiti, imajući u vidu tumačenja pravne regulative i rizika, da se neke od tih tehnika mogu koristiti također u kombinaciji s drugima, ili da se ista tehnika može koristiti više puta kako bi se postigao željeni učinak.
U radu ćemo prikazati ovih sedam tehnika iz znanstvene perspektive, a primarni nam je cilj bolje razumjeti ove tehnike i inherentne rizike povezane s njima. Istražujući vjerojatne neželjene učinke ovih tehnika postaje jasno da sve ove tehnike za koje se tvrdi da su iznimno precizne sve imaju efekt promašaja mete s nepredvidivim posljedicama. Zapravo, tzv. preciznost vrlo je neprecizan pojam, te se ne smije miješati s predvidljivošću. Očekivani doprinos rada ide prema prepoznavanju i naglašavanju činjenice da nove tehnike genetičkog modificiranja koje su zaštićene patentima vode privatni interesi, te ne mogu biti rješenje za budućnost poljoprivrede.

Ključne riječi

okoliš; nove tehnike oplemenjivanja biljaka; genetski inženjering; poljoprivreda; GMO; EU Direktiva 2001/18

Hrčak ID:

185519

URI

https://hrcak.srce.hr/185519

Datum izdavanja:

1.8.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 2.586 *