Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Aristotelova εὐδαιμονία

Željko Senković


Puni tekst: hrvatski pdf 426 Kb

str. 809-821

preuzimanja: 3.998

citiraj


Sažetak

Određenje sreće (εὐδαιμονία) kod Aristotela uvjetovano je s jedne strane samim ustrojstvom ljudske duše, a s druge strane uzajamnim odnosom teoretskog i praktičkog života. Osim u teoretskom životu sreća se postiže na određenoj razini i u praktičkom, odnosno političkom životu. Obuhvatnost pojma sreće sastoji se u tome da je ona djelovanje u skladu s etičkim vrlinama, a ujedno i postignuće najviše dijanoetičke vrline – mudrosti. Polazeći od razmatranja naravi užitka i mogućnosti ozbiljenja savršene sreće stječe se uvid u prirodnu nejednakost ljudi, na kojoj se temelji Aristotelovo određenje različitog položaja ljudi u političkoj zajednici.

Ključne riječi

εὐδαιμονία, Aristotel, vrlina, užitak

Hrčak ID:

19711

URI

https://hrcak.srce.hr/19711

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 5.926 *