Izvorni znanstveni članak

Samostanski život bez samostana. (zagrebački dominikanci 1944. i 1945.) .

Slavko SLIŠKOVIĆ ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Dominikanci na hrvatskim prostorima djeluju od dvadesetih godina 13. stoljeća, kada se između ostalih mjesta nastanjuju i u Zagrebu. Najprije su sagradili samostan u podnožju biskupskog grada, da bi u drugoj polovici 15. stoljeća zbog otomanskih osvajanja preselili na
Gradec. Zbog gubitka prostora misijskog apostolata kao i nedostatka razvijene urbane sredine koja bi im omogućila intelektualnu djelatnost za koju su se opredijelili članovi Reda propovjednika kraljem 16. stoljeća napuštaju grad podno Sljemena. Njegovo kasnije uzdizanje u
političko, kulturno i crkveno središte Hrvatske potaknulo je bijele fratre da se u Zagreb vrate sedam stoljeća nakon prvoga dolaska. Samostan na istoku grada, u naselju Željezničarska kolonija, otvoren je 1927. godine i u kontinuitetu djeluje do danas. Tijekom proteklih devet desetljeća u njemu se razvijala različita odgojno-obrazovna, medijska, kulturna i crkvena djelatnost i živjeli članovi koji su ostavili značajan trag u crkvenom i društvenom životu Hrvatske,
a osobito njezina glavnog grada. Unatoč tomu, jedno razdoblje samostanske prošlosti ostalo je gotovo nezapaženo i slabo istraženo. Riječ je o godinama 1944. i 1945. kada je uslijed savezničkih
bombardiranja južno krilo samostana u potpunosti srušeno, a njegov ostatak postao neprikladan za stanovanje, dok je u ruševinama smrtno stradalo devet osoba. U ovom radu je na temelju izvorne građe rekonstruiran život redovnika u spomenutom vremenu i pokušaji obnavljanja samostanskog zdanja u teškim danima rata i neposrednog poraća.

Ključne riječi

Dominikanci; bombardiranje; Zagreb; Resnik; Samobor; Brezovica; godine 1944. i 1945

Hrčak ID:

199601

URI

https://hrcak.srce.hr/199601

Datum izdavanja:

21.12.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.030 *