Izvorni znanstveni članak
Putovanje kao alegorija u prozi o Drugome svjetskom ratu
Maciej Czerwiński
orcid.org/0000-0002-6602-1299
; Uniwersytet Jagielloéski, Kraków
Sažetak
Svaki ideološki projekt ima svoj vokabular i svoje temeljne metafore
jer se upravo u jeziku, i preko jezika, posreduje svjetonazor. Kanonske
vizije svih ideologija dobivaju na taj način svoju reprezentaciju koja im
omogućava afirmaciju nekog svjetonazorski uvjetovanog uvjerenja. U
ovom prilogu želim pokazati kako se u romanima o Drugome svjetskom
ratu prikazuju put i putovanje protagonista, napose partizana, kroz
prostor i kroz vrijeme. Smatram da je uvjerenje o ispravnom putovanju
prema zadanom cilju alegorija dogmatske vjere u komunizam, da se
lutanje može alegorijski interpretirati kao sumnja, a gubitak puta kao
potpuna ili djelomična negacija te vjere. Moglo bi se reći da te tri koncepcije puta i putovanja alegorijski oslikavaju odnos prema revoluciji. Prva izražava spoznajni optimizam, druga skepsu, a treća iznevjerene ideale i katastrofizam. Prvo je karakteristično za ranu fazu komunizma (plemenski kolektivizam), drugo za polemičku (kritički kolektivizam), a treće za dekadentnu (individualizam). Propitat ću razvojni tijek metafore putovanja u romanima s ratnom tematikom, od čvrstog ostvarenja te ideje preko lutanja sve do bespuća i gubitka puta, da bih pokazao kako se to poklapa s političkim propitivanjima komunističkih dogmi.
Ključne riječi
predodžbe rata; komunistička ideologija; metafora; alegorija
Hrčak ID:
200048
URI
Datum izdavanja:
10.5.2018.
Posjeta: 917 *