Izvorni znanstveni članak
RAZVOJNE OBVEZE ZAGREBA PREMA HRVATSKOJ PERIFERIJI
Ivan ROGIĆ
Anka MIŠETIĆ
Sažetak
U radu se problematizira odnos središte – periferija u
kontekstu suvremenog hrvatskog društva i modeli sudjelovanja
metropole u programima periferijske revitalizacije. Rabeći
shemu: metropola (središte) – periferija kao posljedicu
identitetskih upisa, autori “postavljaju” periferiju u mrežu
suradničkog odnosa koji postaje jedan od važnijih
konstrukcijskih postupaka u oblikovanju socijalne integracije.
Sposobnost metropolskih aktera za revitalizaciju periferije
izvodi se iz sposobnosti za uspješnu (post)modernizaciju koja
se temelji na endogeno motiviranom regionalnom razvitku. Iz
perspektive suradničkog odnosa pojam metropole obuhvaća,
osim središnjeg grada (osnovne zajednice), i cijelo područje te
zajednice (imaginarnu metropolu). Na popisu revitalizacijskih
zadaća na hrvatskoj periferiji na prvom je mjestu oblikovanje
identitetske osnovice lokalne zajednice koja tek ima,
autonomno, u drugom koraku, odrediti razvitak za koji je
sposobna. Zadaća metropole može se naći u nekoliko tipova
razvojnih poticaja: poduzetničkom i socijalnom, ali i pomoći
pri oblikovanju primjerenih simboličkih praksa. Na kraju, da
bi se izbjegao prigovor kako je metropola specifičan urbani
monopol, valja pronaći alternativu u suradničkim obvezama
koje prirodno proizlaze iz integracijskih zadaća metropole.
Ključne riječi
Hrčak ID:
20321
URI
Datum izdavanja:
31.12.1999.
Posjeta: 1.980 *