Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31895/hcptbn.13.1-2.3
Usporedba vezanja AFM1 iz mlijeka živim, mrtvim i liofiliziranim stanicama BMK
Željko Jakopović
; Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Iva Čanak
; Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Anamarija Romac
; Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Željka Kuharić
; Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, Nastavni Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Mirogojska 16, 10 000, Zagreb, Hrvatska
Jasna Bošnir
; Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, Nastavni Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Mirogojska 16, 10 000, Zagreb, Hrvatska
Martina Ivešić
; Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, Nastavni Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Mirogojska 16, 10 000, Zagreb, Hrvatska
Jadranka Frece
; Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Željka Pavlek
; Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, Nastavni Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Mirogojska 16, 10 000, Zagreb, Hrvatska
Ksenija Markov
; Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Mikotoksini su sekundarni metaboliti niske molekulske mase koje sintetiziraju plijesni iz rodova Aspergillus, Penicillium i Fusarium te su česti kontaminanti raznovrsnih prehrambenih proizvoda. Kako bi se smanjio rast plijesni, a time i udio mikotoksina u namirnicama, koriste se razne fizikalne i kemijske metode. Posljednjih nekoliko godina ispituje se učinak bakterija mliječne kiseline (BMK) na sposobnost inhibicije rasta plijesni i njihova uloga u uklanjanju mikotoksina iz kontaminirane hrane. Zbog svojih, po zdravlje korisnih svojstava, bakterije mliječne kiseline predstavljaju izvrsno rješenje za tretiranje namirnica kontaminiranih mikotoksinima. Cilj ovog rada bio je ispitati i usporediti sposobnosti, živih, mrtvih i liofiliziranih stanica BMK na vezanje aflatoksina M1 (AFM1) u umjetno kontaminiranom mlijeku. Ovisno o korištenom soju, vremenu inkubacije i tretmanu, uspješnost vezanja AFM1 stanicama BMK iznosila je 23,73-94,49%. Liofilizirane stanice ispitivanih sojeva BMK manje (p<0,05) vežu AFM1 u mlijeku, a jedini izuzetak su stanice Lactobacillus rhamnosus KM koje nakon 4 sata vežu AFM1 u najvećem postotku (>90%). Najveća razlika u uspješnosti vezanja AFM1 između mrtvih i liofiliziranih stanica uočljiva je kod soja L. rhamnosus KM i iznosi 62,49% dok su razlike u vezanju AFM1 najmanje kod Lactococcus lactis 5MS1. Koncentracija slobodnog AFM1 u mlijeku nakon tretiranja BMK određivana je visoko djelotvornom tekućinskom kromatografijom (HPLC).
Ključne riječi
aflatoksin M1; bakterije mliječne kiseline; žive stanice; mrtve stanice; liofilizacija
Hrčak ID:
205201
URI
Datum izdavanja:
5.9.2018.
Posjeta: 1.605 *