Izvorni znanstveni članak
RAZDOBLJE BAROKA U SLOVENSKOJ KNJIŽEVNOSTI
Jože Pogačnik
; Pedagoška fakulteta, Maribor
Sažetak
Studija raščlanjuje umjetničku strukturu XVII. stoljeća u slovenskoj književnosti.
Riječ je, dakle, o vremenskom segmentu koji se u književnostima zapadnoeuropskoga
kruga ostvaruje kroz barokna tematska i jezično-stilska svojstva. Slovenski je barok u konkretnoj realizaciji više htijenje nego ostvarenje;
sastavnice htijenja ipak su ostvarile neke postupke i učvrstile neke spoznaje zbog kojih je o tom razdoblju nužno razmišljati kao o značajnom periodu literarne
evolucije.
Pri obradi književne produkcije zapažamo da katekizmi i slične knjižice već izmiču pažnji povijesti. U središtu je interesa bilo izdavanje lekcionara, retorika,
duhovno pjesništvo, leksikografska, gramatička i uopće znanstvena djelatnost.
Svi se ti napori organski uključuju u onaj proces koji, usprkos stanovitim ogradama, možemo nazvati razvojem slovenske književnosti. Uoči nastupa prosvjetiteljstva
priprema je za pravu literarnu aktivnost bila u svakom pogledu završena. Došlo je do društveno-političke i kulturne formacije slovenskog naroda,
a to je omogućilo preživljavanje idejnih tokova ondašnje Europe. Ljubljana je postala žarište kulturnog rada, opredjeljujući se samostalno između impulsa koji su dolazili. Pojavili su se književni, jezični i formalni problemi koje je trebalo
rješavati u književnoj praksi.
Jezična se praksa oslanjala na pokrajinske (dijalektalne) tipove govora; svijest
o tradiciji koja počinje reformacijom se, doduše, budi, ali još ne može ovladati
odgovarajućom praksom na svim razinama. Različitost vlada i u metričkoj i u ritmičkoj strukturi stiha. Pobude dolaze s različitih strana, ali rijetko se pojavljuje
idejno-estetska jezgra koja bi ih mogla selekcionirati i adaptirati. Takva je razdvojenost i centrifugalnost karakteristična i za stilsku pripadnost tekstova. Književna je produkcija u biti usmjerena prema baroku; iz toga zapadnoeuropskog
modela preuzima, u načelu, retorički repertoar koji upotrebljava i u sadržajima što, inače, pripadaju još ranijim razdobljima. U nekim vitalnim slojevima
stvaralaštva, ali prije svega na latinskom ili njemačkom jeziku, pojavljuje se manirizam koji se oslanja isključivo na formalnu učinkovitost i artističku igru.
Izloženost različitim tendencijama oblikovala je individualnost slovenske književnosti. Razdoblje baroka (i manirizma) njezina je faza adolescencije. Sredinom
XVIII. stoljeća književna je situacija već prilično diferencirana i zrela za nastanak slovenske umjetnosti riječi u pravom značenju. Prosvjetiteljstvo je, doduše, odbacilo idejne postulate prethodnog razdoblja, ali je prihvatilo njegova književna dostignuća i na njima dalje gradilo slovensku literaturu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
214690
URI
Datum izdavanja:
10.5.1996.
Posjeta: 1.290 *