Pregledni rad
https://doi.org/10.31664/zu.2019.104.08
Materijalna baza proizvodnje – nekoliko napomena o virtualnosti
Goran Pavlić
orcid.org/0000-0002-9991-8297
; Akademija dramske umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Razlika između „stvarnog”, „autentičnog” života i njegovih pukih prikaza prožimala je filozofski diskurs od samog njegova početka. Debordovo djelo Društvo spektakla obično se kategorizira kao daljnja razrada te teme. Osnovni nesporazum u takvom shvaćanju leži u zanemarivanju Debordove konstitutivne teze: „Spektakl nije skup slikâ, nego društveni odnos između pojedinaca, posredovan slikama.” (§ 4) U kulturnim perspektivama, „stvarna” materijalna dinamika života – odnosi među ljudima – zamjenjuje se tobožnjom razmjenom slika koje nemaju nikakvu autentičnost.
Koncept kognitivnog kapitalizma (Vercellone, 2005), sa svojim tezama o suvremenoj dominaciji informacija i znanja u kapitalističkoj reprodukciji, dodatno potvrđuje ovu oprečnost. Prema Dooganovim (2009) temeljito istraženim i empirijski zasnovanim uvidima, našim svijetom i dalje uvelike dominira gruba materijalna proizvodnja, što u bitnom osporava temeljne koncepte nove, postfordovske, virtualne, nematerijalne, postradne faze kapitalizma. Na tom tragu Huws (2003, 2014) upozorava na dvojbeni status pojmova fluidni identiteti, odnosno hibridne subjektivnosti, i naglašava pretežnost klasnih i rodnih problema koji i dalje znatno premrežavaju polje rada. Oslanjajući se na Davisove (2013) uvide o nužnosti klasne analize za razumijevanje umjetničkog polja, predstavit ću modalitete u kojima „kreativnost” funkcionira kao neoliberalna floskula. Konkretnije, dat ću pregled načina na koje sustavna eksploatacija, kao suštinska značajka kapitalizma, i dalje strukturira dinamiku umjetničkog polja, osobito područja koja se pomodno nazivaju „kreativne industrije”.
Ključne riječi
postfordizam; kognitivni kapitalizam; klasa; eksploatacija; kreativne industrije
Hrčak ID:
223072
URI
Datum izdavanja:
1.7.2019.
Posjeta: 2.001 *