Skoči na glavni sadržaj

Izlaganje sa skupa

Izvorno zelenilo u službi očuvanja ruralnog ambijenta na primjeru Konovala

Nikolina Kapović


Puni tekst: hrvatski pdf 2.938 Kb

str. 209-223

preuzimanja: 3.295

citiraj


Sažetak

Konavle, smještene na krajnjem jugu države između mora i planiskog zaleđa, odlikuju se jedinstvenim krajobrazom. Reljefno se dijele na obalni pojas: prostor strmih Konavoskih stijena s dva primorska mjesta; Cavtata na jednom i Molunta na drugom kraju, Donju i Gornju bandu, među kojima se provuklo plodno Konavosko polje, te na Konavoska brda smještena u oporom krškom krajoliku poluplaninske klime. Svaki ovaj dio nosi svoje pejzažne osobitosti, boje, teksture i oblike promjenjive ovisno o godišnjem dobu.
Snažne vertikale gustih čempresata najuočljiviji su pejzažni element Konavala. Negdje se penju visoko u brda, negdje se spuštaju u polje, uvlače u sela, čuvaju crkve i groblja. Tamnozelenu boju pejzažu daju i gajevi lovorika, a najljepši su u području vodotoka rječice Ljute - zaštićenog prirodnog krajobraza. Šume dubova i danas prožimaju konavoski pejzaž, a ime dub sadržano je u brojnim toponimima baš kao i u imenu grada Dubrovnika. Brojne su i šume pinija i alepskih borova, te mediteranske makije najgušće između mora i Donje bande. Konavosko polje uvuklo se usred Konavala poput golemog pašnjaka po kojem pasu tek male skupine ovaca i krava. Nekoć je polje bila glavna žitnica Dubrovačke Republike, dok je danas nažalost najvećim dijelom zapušteno. Pa i visoka brda i strme obalne stijene također imaju svoju vegetaciju prilagodljivu surovim uvjetima života.
Skladno se u Konavlima spojio prirodni i kultivirani krajobraz upotpunjen ruralnom arhitekturom sela i zaseoka sa starim kamenim kućama i pripadajućim gospodarskim objektima poput kominata, pojata, gumna i mlinica. Pre-poznatljiva sakralna arhitektura crkvica i srednjovjekovnih groblja stopila se s pejzažom, gdje nije grob tu je maslina, gdje nije kamen tu je čempres. Sačuvala se iako uglavnom ruševna i renesansna ladanjska arhitektura koja je uglavnom bila gospodarskog karaktera. Tragovi ljudskog rada žive u kamenu i biljci. Međe (suhozidovi), te jednostavne kamene strukture vrijedne su pažnje jer pomisao da je svaki njegov kamen prenijela težačka ruka i stavila ga baš na to mjesto danas se čini nevjerovatnim. Pomno slagane kamene niti u svom zagrljaju čuvaju slikovitu maslinu, grbave čokote vinove loze, smokve, mjendule -bademe i agrume. I vrtovi uz kuću sačuvali su ruralni karakter, mješavina su ugodnog i korisnog pa uz povrće, voće i ljekovite trave raste cvijeće i ukrasno grmlje. Tarace i pročelja zasjenjuju odrine vinove loze. Nađe se tu i pomno orezanih živica i pokoja palma koja doduše nikako ne pripada ovom pejzažu.
Na sreću otkrivanje istinskih tradicionalnih vrijednosti, domaćeg čovjeka ponovno vraćaju prirodi, obnavljaju se stari i sade novi maslinici, a među lozom sazrijeva i stara konavoska sorta "Malvazija". Dudov svilac opet jede mlade listove murvi iz čijih će se kukuljica istkat duge svilene niti za prelijepu konavosku nošnju i vez. Obnavljanje srušenih i zapuštenih mlinica te otvaranje restorana s domaćom kuhinjom zasigurno ukazuju na povratak prirodi i konavoskom krajobrazu koji svojom iskonskom i inspirativnom ljepotom zaslužuje posebno mjesto u ukupnoj krajobraznoj slici Hrvatske.

Ključne riječi

Konavle; izvorno zelenilo; krajobraz; ruralni ambijent

Hrčak ID:

2240

URI

https://hrcak.srce.hr/2240

Datum izdavanja:

10.5.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.748 *