Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

https://doi.org/10.21857/yl4okf3k49

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA PORTRETU MARIJE TEREZIJE IZ GRADSKOG MUZEJA VARAŽDIN

Maša Maria Štrok orcid id orcid.org/0000-0002-4059-3168 ; Hrvatski restauratorski Zavod


Puni tekst: hrvatski pdf 23.919 Kb

str. 259-282

preuzimanja: 395

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 23.919 Kb

str. 281-282

preuzimanja: 260

citiraj


Sažetak

U radu su obrađeni konzervatorsko-restauratorski radovi na portretu Marije
Terezije iz prve polovine 18. stoljeća. Slika je pripisana radionici Martina van
Meytensa. Tehnika slike je ulje na platnu, a portret prikazuje Mariju Tereziju koja
je kao ugarsko-hrvatska i češka kraljica vladala u doba Habsburške Monarhije od
1740. do 1780. godine. U svojoj je vladavini uvela brojne reforme u vanjskoj i
unutarnjoj politici. Slika potječe iz ranog razdoblja njezine vladavine, a prikazuje
je cijelim stasom u slavljeničkoj brokatnoj odori. Stoji kraj bogato izrezbarenog
stola na kojem se nalazi svečano ukrašen jastuk s dvjema položenim krunama
austrijskih nadvojvoda. Visina slike je 203 cm, a širina 140 cm.
Specifičnost ove slike je da je imala dvije ranije restauratorske intervencije,
1857. i 1993. godine.
U donjem desnom kutu slike, u sloju preslika, vidljiva je teško čitljiva signatura
koja se najbolje razaznaje uz pomoć makrofotografije, a glasi Mayerwieser
renoviert 1857, dok se u dostavljenoj dokumentaciji iz 1993. tumači da se na slici
nalazi naziv Meytensen pinxit 1857. kojeg je Mayerwieser potpisao prilikom obnavljanja
slike iste godine. Taj nam podatak potvrđuje da je naziv Mayerwieser
renoviert 1857. nastao prilikom prve restauracije na slici u izvedbi austrijskog
slikara Ferdinanda (?) Mayerwiesera. Tijekom restauracije 2014. godine komisijski
je utvrđeno da se taj potpis neće uklanjati radi osjetljivosti slikanog sloja u tom dijelu slike. Signatura u donjem desnom kutu očišćena je samo površinski,
stanjivanjem starog požutjelog laka vrlo blagim otapalima.
Prilikom istraživačkih radova koja su uključivala tehnička ispitivanja i testove
topivosti, zaključeno je da je u ranijim restauratorskim intervencijama uklonjena
zelena boja s haljine i tirkizno plava s desnog rukava, a djelomično je uklonjena i
tamna pozadina ispod koje se nazire arhitektura i draperija. S obzirom da je bilo
potrebno utvrditi područje ostatka laka i preslika kao i sastav punila u prethodnoj
intervenciji, pristupilo se dodatnim istraživačkim radovima koji su obuhvaćali
IC i UV snimke, stratigrafiju slikanog sloja, probe uklanjanja sloja potamnjelog
laka s nečistoćama i preslicima, te probe uklanjanja starih zakita.
Stratigrafska analiza presjeka slikanog sloja pokazala je da je slika u restauraciji
1857. godine većim dijelom tonirana tamnom lazurom u čijem je sastavu
pronađeno saharidno i proteinsko vezivo. Toniranje je bilo izvedeno bez prethodnog
uklanjanja naslaga nečistoće i požutjelog laka. Analize XRF snimaka ostataka
zelenog sloja preslika s haljine otkrile su barijevu bijelu i krom oksid zelenu.
Ti su pigmenti otkriveni početkom 19. stoljeća što potvrđuje prethodni zaključak
o prisutnosti velike količine preslika.
Prilikom čišćenja prljavštine i preslika otkrivena je znatno svijetlija pozadina
oko lika Marije Terezije.
Nakon istraživačkih radova, čišćenja lica i poleđine slike, parcijalno su skinuti
umetci platna i platnenih traka s rubova na poleđini slike. Slika je tretirana na toplinskom
vakuum stolu radi dodatne konsolidacije i ravnanja. Prilikom tog postupka,
spuštene su i blago izdignute krakelire na licu slike. Oštećenja su sanirana novim
umetcima ranije prepariranog lanenog platna, iskrojenim prema obliku oštećenja,
a pukotine na platnu spajane su pomoću pulveriziranog ljepila toplinskom špatulom.
Nakon sanacije oštećenja, slika je s poleđine, kao i novo laneno dublirno
platno, tretirana sintetskim ljepilom nakon čega je dublirana na toplinskom vakuum
stolu. Nakon tog su postupka sanirana oštećenja u sloju preparacije. Slika je na
kraju napeta na novo izrađeni drveni, križni klinasti podokvir.
Podlaganje retuša izvedeno je u gvaš tehnici, u svijetlijoj nijansi lokalnog tona.
Nakon podlaganja, slika je izolirana lakom. Završni retuš izveden je smolnim lazurama.
Osim po svojoj umjetničkoj vrijednosti, slika je specifična i po svojim ranijim
restauratorskim intervencijama koje su izazvale mnoge polemike u pronalaženju
optimalnih rješenja za predmetnu restauraciju i konzervaciju koja je dovršena
2014. godine.

Ključne riječi

Marija Terezija; Martin van Meytens; Mayerwieser; ulje na platnu; ranije restauratorske intervencije; istraživački radovi; restauracija; konzervacija.

Hrčak ID:

231084

URI

https://hrcak.srce.hr/231084

Datum izdavanja:

24.12.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.616 *