Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22210/ur.2019.063.1_2.04
NASMIJANO BEZUMLJE U "IZVANBRODSKOM DNEVNIKU" SLOBODANA NOVAKA
Dragan Gligora
orcid.org/0000-0001-5852-1632
; Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski radio
Sažetak
U radu se nastoji pokazati kako je polazište Novakova romana Izvanbrodski dnevnik “izokrenuti” svijet koji počiva na paradoksu, što utječe na glavne elemente i strategije pripovijedanja. Polazeći od te izokrenutosti, koja je uvelike određena politički i ideološki, nastoji se pokazati da u tekstu prevladava “poremećena perspektiva”. Temeljna je strategija u romanu igra jezikom/riječima, njihovim simbolima i značenjima, koja povezuje radnju, kompoziciju, pripovijedanje i označiteljski sloj. Ideologiji i jeziku kao njezinu glavnom uporištu lik Magistra, kojeg naopaki svijet pretvara u ludu i izopćenika, može se suprotstaviti samo “ideologijom šutnje” (za koju znamo iz prijašnjih Novakovih novela: Dalje treba misliti, Južne misli, Treba umrijeti logično) ili taj naopaki svijet može pokušati “potkopati samim jezikom”. Kada jezik ne može protumačiti svijet, onda se gube gotovo sve njegove funkcije osim poetske. Međutim, u ovom diskursu ironizira se čak i ta jezična funkcija. U paradigmatskoj sintagmi školjke koja šumi nastoji se utjeloviti individualnost i opravdati literarnost, ali pokazuje se da i taj “zalog” umjetnosti može biti u sebi podrivački i proturječan. Povratkom subjekta na otok zaokružuje se romaneskna cjelina, kao i njegov put. Igra riječima, paradoksima, obratima i zamjenama, kao i “težnja za logičnim umiranjem” “izmiruju se” na kraju trećeg dijela romana, naslovljenog “Nekropola”, u “izjednačavanju suprotstavljenih svjetova” i rješavanju problema temporalnosti.
Ključne riječi
alegorija; ironija; paradoks; ideologija; vodvilj; poremećenaperspektiva; vrijeme
Hrčak ID:
235856
URI
Datum izdavanja:
5.6.2019.
Posjeta: 2.266 *