Pregledni rad
https://doi.org/10.32862/k1.15.1.5
„Ne vode svi putovi do Boga, ali Bog ide svim putovima do ljudi“: Doktrina prethodne milosti kao paradigma misijskog djelovanja
Cezarina Glendenning
orcid.org/0000-0003-3952-0620
; Crkva Isusa iz Nazareta
Sažetak
Doktrina o prethodnoj milosti u veslijanskoj je tradiciji uvijek igrala važnu ulogu u oblikovanju načina na koji razumijemo Božju misiju (Missio Dei), naše sudjelovanje u njoj te pripadajuću ulogu Crkve. Ta doktrina nastavlja oblikovati razumijevanje svetosti kao Božjeg djelovanja na obnavljanju narušenih odnosa, napose u crkvama veslijansko-arminijanske tradicije. Svetost, kako se često pogrešno razumije, nije fi zičko odvajanje svetog i nesvetog, crkvenog i svjetovnog, čistog i nečistog, već iskupljenje narušenih odnosa (između Boga i ljudi, ljudi međusobno, ljudi i Stvorenja te pojedinaca sa
samima sobom). Cilj je ovog rada dalje istražiti teološka i misiološka polazišta doktrine o prethodnoj milosti, kako ju je razumijevao sam Wesley, kao i praktične implikacije njezine primjene u oblikovanju načina na koji Crkva ispunjava svoje poslanje u svijetu. Rad je podijeljen u tri glavna odjeljka: prvi se dio
usredotočuje na defi niranje prethodne milosti te u kakvom je odnosu prema Božjoj misiji (Missio Dei); u drugom se dijelu razmatraju misiološke i teološke implikacije doktrine o prethodnoj milosti, dok se u posljednjem dijelu rada iznose praktični primjeri teološke i misiološke motivacije Crkve Isusa iz Nazareta u radu s izbjeglicama u Zagrebu, u Hrvatskoj.
Ključne riječi
prethodna milost; Missio Dei/Božja misija; John Wesley; relacijska svetost; ljudska suradnja; milost
Hrčak ID:
257882
URI
Datum izdavanja:
27.5.2021.
Posjeta: 1.196 *