Međunarodne studije, Vol. XXI No. 1, 2021.
Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.46672/ms.21.1.1
Sekuritizacija zdravlja i (ne)sigurnost ustavnog poretka
Mirko Bilandžić
; Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Povezanost javnog zdravlja, medicine i sigurnosti nije povijesna novost. Obilje činjenične empirije ukazuje na sličnosti tehnologije ratovanja i medicine: usmjereni su na populaciju, imaju strateški značaj i produciraju sigurnost. Uostalom, javno zdravstvo ima uporabu u dvama područjima: ratovanju (warfare) i državi blagostanja (welfare). Moderna medicina razvijena je kao rezultat djelovanja u obama područjima, kao sredstvo obrane društva te kao sredstvo podizanja razine blagostanja populacije. Povijesno, sigurnosni aspekti medicine i zdravlja empirijski su nesporni, makar bolesti i zdravlje ljudi i nacije dominantno su tretirani kao zdravstveno‑‑medicinsko i razvojno pitanje. Redefinirane sigurnosne paradigme u posthladnoratovskom razdoblju postavile su (zarazne) bolesti na pijedestal sigurnosnih izazova. Vijeće sigurnosti UN‑a 10. siječnja 2000. prvi je put u povijesti zdravstveno pitanje – HIV/AIDS – proglasilo prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti. Globalna pandemija AIDS‑a od tada više nije samo globalno zdravstveno pitanje i pitanje razvoja, nego ima i važne sigurnosne implikacije: ima izravne i neizravne učinke na ljudsku sigurnost, sigurnost društva, nacionalnu i međunarodnu sigurnost. Identičnu empirijsku potvrdu zdravlje je dobilo proglašenjem pandemije koronavirusa značajnom prijetnjom miru i sigurnosti. Početkom 21. stoljeća zdravlje je sekuritizirano, označeno je prijetnjom koja dovodi u pitanje egzistencijalnost, što zahtijeva poduzimanje urgentnih i posebnih mjera radi zaštite i sigurnosti objekta (zdravlje) koji je izložen prijetnji. Ekstenzija represivnih državnih ovlasti i uvođenje „stanja izuzetka” ili izvanrednog stanja (state of exception, state of emergency) kao odgovor na prijetnje u redefiniranim sigurnosnim uvjetima postaju ili su postali (kao u slučaju „rata protiv terora”) trajna ili trajnija norma. U suočavanju s novim rizicima, poznati sigurnosni mehanizmi nisu dostatni. Izuzeci postaju pravilo, u stanju izvanredne situacije postupno dolazi do „normalizacije izvanrednosti.” U eri sekuritizacije zdravlja, granica između zdravstvenih i sigurnosnih provedbenih politika (policy) je izbrisana. Zdravstvena sigurnost time uvjetuje transformaciju političkih ovlasti u forme „institucionalizirane izvanrednosti.” Dovodi li time sekuritizacija zdravlja do (ne)sigurnosti ustavnog poretka?
Ključne riječi
ustavni poredak; izvanredno stanje; sigurnost; sekuritizacija
Hrčak ID:
258922
URI
Datum izdavanja:
15.6.2021.
Posjeta: 1.215 *