Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/y26keclq09
Stribiligo Ilije Crijevića – prilozi za razumijevanje pjesničkog izraza
Neven Jovanović
orcid.org/0000-0002-9119-399X
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U latinskoj pjesmi Ilije Crijevića Super comoedia veteri et satyra, et nova, cum Plauti apologia nalazi se sveza stribiligo Illurica. Prikazuju se najvažniji doprinosi tumačenju te sveze u književnoj i općoj povijesti Dubrovnika između 1872. i 2007. Sveza je najčešće shvaćana kao izraz Crijevićeva stava prema upotrebi hrvatskog u Dubrovniku. Pritom je zanemarivana žanrovska pripadnost stihovanog uvodnog predavanja u kolegij o Plautu i okolnost da autor govori o odnosu triju jezika: latinskog, romanskog starodubrovačkog i hrvatskog. Većina interpretatora riječ stribiligo prevodila je netočno; pokazujemo da ta latinska riječ od antike do renesanse označava isključivo "solecizam", nepravilno izražavanje. Sastavljajući Super comoedia... Crijević se inspirirao kratkom pjesmom koju je 1488. spjevao Angelo Poliziano; ondje je Crijević mogao pročitati i riječ stribiligo u opreci prema "čistom maternjem govoru grada Rima". U dodatku donosimo Polizianovu pjesmu i dio Super comoedia... koji se odnosi na Plauta (56–175).
Ključne riječi
dubrovačka književnost, povijest književnosti, novolatinska poezija, Ilija Crijević, Angelo Poliziano, novolatinska leksikografija, renesansni humanizam, humanistička škola, jezična situacija
Hrčak ID:
288072
URI
Posjeta: 236 *