Izvorni znanstveni članak

Biblijsko poimanje služenja i crkvenost službâ

Ivan Šporčić ; Teologija u Rijeci - Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska

Sažetak

Okosnicu ovog članka tvori istraživanje osnovnih biblijskih pojmova za služenje (hebr.: 'abad, ’abodah, ’abdut, ’abuddah, ’ebed; grč.: douleúein, doulos, diakoneîn, diakonía, diákonos, latreúein, leitourgeîn), te misli i ideja koje izražavaju poimanje crkvenosti, budući da se termin 'crkvenost' u Bibliji ne spominje. Rezultati članka mogu se sažeti u nekoliko točaka:
1. U tekstovima SZ služenje se ocjenjuje pozitivnim i dobrim, ili negativnim i lošim, ovisno o tome kome se služi. Služenje čovjeku u starozavjetnom književnom opusu općenito ima negativno značenje, iako postoje iznimke, jer vodi u ovisnost, odnosno u podređeni, ropski, položaj (usp. robovanje kumirima). Jedino Bogu treba služiti i njemu se klanjati.
2. Novost u spisima NZ, u odnosu na isti pojam u SZ, dolazi do izražaja i na nivou jezika (diakoneîn je tipično nzv. pojam). Riječ je o temeljnom kršćanskom držanju koje svoje ishodište ima u riječi i ponašanju Isusa Krista. Svaki način autentičnog kršćanskog služenja, pa onda i svaka služba: karitativne, navjestiteljske ili vodstvene prirode, u većini novozavjetnih knjiga, reflektira na temeljnom značenju ovog grčkog pojma. Iako se u NZ govori o služenju Bogu u smislu štovanja Boga, bogoslužje kršćanskih zajednica se ne doživljava u smislu kulta. U ovom vidu se rabe riječi iz grupa: latreueîn i leitourgeîn. Isus je, naime, inaugurirao novo svećeništvo i novo bogoslužje. Zajednica njegovih vjernika je živi hram, a svaki vjernik je svećenik koji umjesto žrtava životinja i stvari žrtvuje samog sebe. Tako se cijeli kršćanski način života može shvatiti kao »bogo-služje života«.
3. Autor izraz ’crkvenost’ ne nalazi u Bibliji. Zato se, kad govori o biblijskom poimanju crkvenosti službâ, služi inkluzivnim govorom. Dakle, govor o specifičnosti i djelovanju Crkve obuhvaća i pojam crkvenosti. Za prosudbu crkvenosti neke službe, prema novozavjetnim spisima, u članku se izdvaja sedam različitih kriterija koji su komplementarne naravi. U zajednici koja slijedi Isusa svi su istog položaja, Božja su obitelj, prijatelji vezani bratskom ljubavlju i nisu pod paskom patrijarhalnog oca, jer svi imaju jednog Oca koji je na nebesima. Iznimku predstavljaju zajednice tzv. »pastoralnih poslanica«. Nikakva borba za vlast ili položaj, pa niti samo obnašanje vlasti nikoga ne legitimira da se »drži višim od drugih«. Krug dvanaestorice je u prvom redu simbol Kristovog sveopćeg otkupiteljskog plana spasenja, a ne isključivo argumenat za hijerarhijsko ustrojstvo njegove zajednice. Kristov način služenja je
model svake crkvene službe i u isto vrijeme alternativa vlasti i položaju.
4. U zaključnoj misli člankopisac izdvaja pojedine teze koje bi, prema njegovom mišljenju, mogle doprinijeti premišljanju aktualnog stanja služenja i crkvenosti služba u Crkvi danas.

Ključne riječi

služiti; služenje; službe; Biblija; Crkva; crkvenost; kriteriji crkvenost; 'abad, doúleuein, diakoneîn

Hrčak ID:

28911

URI

https://hrcak.srce.hr/28911

Datum izdavanja:

12.2.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.889 *