Stručni rad

Stalni postav

Branko Franceschi ; Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Sažetak

Premda su „stalni postavi“ povijesno odlično poslužili u konstituiranju statusa muzeja kao elitnih kulturnih institucija koje posjeduju fundus i oblikuju znanje o referentnim područjima ljudske djelatnosti i kulture – svaki je „stalni postav“ u suštini ipak tek jedna od mogućih interpretacija muzejskog fundusa, izražena izložbom kao medijem i zavisna od subjektivne, makar i znanstveno utemeljene, percepcije svog autora, u našem kulturnom sustavu redovito ravnatelja. Doktrini „stalnog postava“, primjerom prakse koju provodimo u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, suprotstavljamo mogućnost promjene pristupa i načina koncipiranja izložbe muzejske zbirke, opredjeljujući se za koncept koji u svakom trenutku funkcionira kao sustav otvoren rezultatima permanentnog rada na muzejskoj zbirci. Ovakva promjena metodologije koncipiranja postava po mogućnosti interdisciplinarne kontekstualizacije umjetničkog djela važnija je od prihvaćanja i formalnog korištenja interaktivnih medijskih mogućnosti kao ultimativnog sredstva uključivanja publike u dijalog s postavom. Ostvarenje idealnog otvorenog postava muzejske zbirke kao generatora aktiviranja mentalnog prostora publike, umjesto sadašnje uloge distributera pasivnog usvajanja sadržaja i vrijednosti, prvenstveno pretpostavlja dinamičan kustoski kolektiv sklon percepciji muzejske zbirke kao cjelovitog sustava, a ne kao konglomerata parcijalnih pojedinačnih muzejskih zbirki.

Ključne riječi

Nacionalni muzej moderne umjetnosti (Zagreb); Stalni muzejski postav

Hrčak ID:

304194

URI

https://hrcak.srce.hr/304194

Datum izdavanja:

12.12.2022.

Posjeta: 246 *