Esej

Ima li još vizija nadolazećega?

Žarko Paić

Sažetak

Članak se bavi kritičkom analizom antropocena i pitanjem mogućnosti vizija arhitekture iz filozofijske perspektive, polazeći od postavke da življenje u suvremenome dobu zahtijeva pokušaj pronalaženja istinskoga obrata vrijednosti. Za razliku od antropocena, u doba tehnosfere čovjek prelazi granice vlastite subjektivnosti i moći utjelovljene u vladavini nad prirodom. Autor iznosi postavku kako suvremenost više nije u znaku nikakvih društvenih utopija i političkoga mesijanstva koje bi arhitekturu mogle preusmjeriti iz zagrljaja korporativne mreže događaja. Umjesto toga, na djelu je apokaliptičko raskorjenjivanje prirode i kapitalistički usmjerena entropija koja se ne može zaustaviti etičkim pozivom na više obzira spram ekoloških normi proizvođenja. Umjesto toga, potrebno je pokazati da jedino nadolazeće mišljenje s onu stranu euforije napretka i razvitka tehnosfere može otvoriti pitanje o smislu ljudske egzistencije u suglasju s iznova uspostavljenim položajem zemlje kao prostora obitavanja svih bića bez razlike. Spasonosno ne dolazi iz mesijanskoga događaja pseudo-politike i pseudo-religije, već iz izvornog sklopa mišljenja s onu stranu totalne mobilizacije planete. U tom sklopu pitanje arhitekture onkraj antropocena postaje istodobno i pitanje o vizijama nadolazećega kao mjesto složenosti i nastanka nove geopoetike prostora i antopotehnike svijeta života.

Ključne riječi

antropocen; tehnosfera; arhitektura događaja; vizije; geopoetika prostora

Hrčak ID:

308478

URI

https://hrcak.srce.hr/308478

Datum izdavanja:

31.12.2022.

Posjeta: 373 *