Izvorni znanstveni članak
Zabavište- dječji vrtić Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, 1886.-2022.
Estera Radičević
; Samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, Đakovo
Sažetak
Biskupu Josipu Jurju Strossmayeru bilo je vrlo stalo do obrazovanja
djece. Osobito je nastojao da ženska djeca pohađaju školu, što tada nije
bilo uobičajeno, a ni obvezno. Vladalo je uvjerenje da djevojčice trebaju
naučiti kućne poslove, a čitati i pisati ako stignu. Došavši u Đakovo, sestre
sv. Križa su, nakon što su naučile hrvatski jezik, prionule školskom radu,
za što ih je biskup i pozvao. Najprije su počele predavati u preparandiji, a
zatim su preuzele žensku pučku školu. Nekako bi se očekivalo da sestre
počnu najprije rad u zabavištu, odnosno vrtiću, ali u Đakovo su došle sestre
koje su bile školovane učiteljice, a ne učiteljice za zabavište. Tek nakon
20 godina, 1886. otvoreno je u Đakovu i zabavište. O tome u Povijesti
samostanskih škola, za šk. god. 1886./87. čitamo sljedeće: „Početkom ove
škol. godine ustrojeno je u ovdašnjem zavodu dozvolom vis. kr. zem. vlade,
odjela za bogoštovlje i nastavu od 28. rujna 1886. br. 10414 ‚zabavište
za malu djecu’ koje rukovodi za to izpitana učiteljica s. Hildegarda
Brandstetter. U to zabavište primljeno je odmah s početka 13 djece, koje se
je taj broj tečajem godine znatno umnožao, dok ne bude isto, dne 29. travnja
t. g. radi priljepčive bolesti, ‚dobraca’ (ospica) koja je ljetos djakovačkom okolicom dugotrajno zavladala, sve do danas zatvoreno”.1 Tako je već sam
početak zabavišta bio pod znakom bolesti. S. Hildgarda ovom je zabavištu
postavila temelje i do 1894./95. godine bila duša i srce ove ustanove. Tada
ju je zamijenila „izpitana učiteljica zabavišta sr. Gonzaga Fajdoš”. Nju
je šk. god. 1898./99. zamijenila s. Bonaventura Mozolovsky i prvi put se
spominje da je dobila jednu pomoćnicu, jer je zabavište brojilo 40 djece.2
Školske godine 1900./1901. uz s. Bonaventuru u zabavištu je radila s. M.
Soteris Vitezić, pomoćna učiteljica, koju je zamijenila s. Vincencija Kreil.
Da su sestre vrlo lijepo i na zadovoljstvo svih dobro radile s ovom djecom,
čitamo i na kraju školske godine 1903./1904. kada je „Poglav. g. kr. žup.
školski nadzornik Josip Anschau pohodio (je) nakon inspekcije više škole
također i zabavište, te je zanimanjem gledao veselo igranje i pjevanje te
male djece!”3
U godinama rada zabavište je proživjelo različite turbulencije. Već je 1919.
godine bilo zatvoreno jer su prostorije trebale za održavanje nastave pučke
škole. Zatim je opet otvoreno, a kao i sve druge škole, nakon dolaska
nove vlasti 1945. godine i zabavište je prestalo s radom. Sve do povrata
nacionalizirane imovine i kompleksa zgrada u kojoj je boravila vojska nije
se moglo ni pomisliti na obnovu ovoga rada. Godine 1997. 3. rujna službeno
je s radom počeo novoizgrađeni dječji vrtić pod imenom „Sunčev sjaj –
Nazaret”, koji po metodi Marije Montessori radi sve do danas. Podružnica
ovoga vrtića je i vrtić istoga imena u Zagrebu, na Vrhovcu. Ovaj vrtić u
Zagrebu počeo je s radom davne 1971. godine, u vrijeme kada je ustvari
radio ilegalno, jer je tada redovničkim zajednicama bio zabranjen svaki
odgojno-obrazovni rad. Ali zbog nedostatka mjesta u gradskim i državnim
vrtićima, sestrama se „gledalo kroz prste” pa su sestre izašle ususret potrebi
roditelja. Vrtić u Đakovu od Ministarstva znanosti i obrazovanja imenovan
je stručno-razvojnim centrom radi unaprjeđivanja stručnog rada u području
predškolskog odgoja i stručnog usavršavanja stručnih djelatnika u dječjim
vrtićima za provedbu programa „Kateheze Dobroga Pastira” po načelima
Montessori pedagogije.
Ključne riječi
Milosrdne sestre sv. Križa; Đakovo; školski rad; zabavište; Montessori vrtić; centar za edukaciju vjeroučiteljica za predškolski odgoj
Hrčak ID:
311581
URI
Datum izdavanja:
15.12.2023.
Posjeta: 391 *