Acta Iadertina, Vol. 20 No. 2, 2023.
Pregledni rad
https://doi.org/10.15291/ai.4390
Wittgensteinovi argumenti za nemogućnost epistemičke privatnosti
Mate PENAVA
; Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Zadar, Hrvatska
Sažetak
U filozofskom promišljanju ljudskoga uma veliku prekretnicu čini
Descartesova filozofija. On ističe da je sadržaj uma svakog pojedinca
dostupan samo njemu i nikome drugome. Ovo učenje se često formulira
u obliku argumenta o umovima izvan mojega uma, čije postojanje
ne možemo sa sigurnošću utvrditi. Sličan problem se javlja i kada se
priča o jeziku kojim izražavamo svoje osjećaje, pa se tako kaže da,
iako ja mogu primijetiti da drugoga boli, ja ne mogu osjetiti njegovu
bol. Stoga je ona privatna, dostupna samo osobi koja ju posjeduje. U
radu će se izložiti Wittgensteinova argumentacija protiv mogućnosti
epistemičke privatnosti, odnosno, kao što Wittgenstein kaže, ako privatni
jezik može i postojati, on ne može igrati nikakvu ulogu u našim
jezičnim igrama, ne može biti dio naših oblika života. Njegov argument
izložiti će se kroz prizmu nekih kasnijih zastupnika klasičnog
shvaćanja njegove misli, kao što bi bili Anthony Kenny, David Stern
ili Peter Hacker, a neće se uzimati u obzir neklasične interpretacije
kasnije Wittgensteinove filozofije kakve se mogu pronaći kod Fogelina,
Kripkea ili Hintikke.
Ključne riječi
Wittgenstein; privatni jezik; oblik života; jezična igra
Hrčak ID:
313996
URI
Datum izdavanja:
7.2.2024.
Posjeta: 524 *