Pregledni rad
https://doi.org/10.17234/Croatica.67.7
POETSKI JEZICI SMRTI U KONTEKSTU HRVATSKIH PJESNIČKIH PRAKSI OD 1990. DO 2020.
Andrijana Kos-Lajtman
orcid.org/0000-0002-2175-6451
; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Rad se bavi problematikom izricanja smrti u suvremenom hrvatskom pjesništvu posljednjih 30-ak godina, točnije, u okvirnom razdoblju od 1990. do 2020. Smrt je za čovjeka oduvijek bila intrigantan fenomen, nerijetko traumatičan i teško u potpunosti objašnjiv racionalnim kategorijama, a u književnosti je oduvijek nalazila prostor svoje umjetničke reprezentacije. Fokus ovoga istraživanja jest sagledati načine na koje suvremena poezija izriče fenomenologiju smrti i smrtnosti, ali i steći uvide u semantičke aspekte smrti i čovjekova odnosa prema njoj koji su prisutni u suvremenim pjesničkim praksama. Analitička čitanja izdvojenih paradigmatskih primjera poetskog izricanja smrti u pjesništvu posljednjih triju desetljeća metodološki su utemeljena na postulatima i uvidima konceptualne poetike i njezina funkcionalnog razmatranja uloge tzv. konvergentnih i divergentnih poetskih struktura s obzirom na podizanje odnosno spuštanje govorne energije u pjesničkome tekstu i profiliranje njegove emocionalne stratifikacije. Također, u pozadini konkretnih tekstualnih analiza i zaključaka koji iz njih proizlaze nastoji se ocrtati generalno stanje pojava i mijena u hrvatskom pjesništvu s kraja 20. i početka 21. stoljeća, kako s obzirom na problematiku smrti, tako i s obzirom na neke druge vidljive tendencije kao što su (ne) postojanje generacijskih determinanti i izrazita heterogenost pjesničkih prosedea.
Ključne riječi
fenomenologija smrti; hrvatsko pjesništvo od 1990. do 2020.; konceptualna poetika; načini izricanja smrti; pluralizam pjesničkih prosedea
Hrčak ID:
315183
URI
Datum izdavanja:
14.3.2024.
Posjeta: 839 *