Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.33128/k.67.1.2
Tradicionalna upotreba samoniklih biljaka u hranidbi životinja kao alternativan izvor hranjivih tvari — primjer Hrvatskoga zagorja
Ivana Vitasović Kosić
orcid.org/0000-0001-9372-5892
; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Jelena Blagec
orcid.org/0009-0000-4946-3581
; studentica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Brojne se samonikle biljke koriste kao alternativni izvori hranjivih tvari u ishrani životinja, osiguravajući esencijalne hranjive tvari za njihov rast i očuvanje zdravlja. Tradicionalno korištenje samonikloga bilja u hranidbi životinja u Hrvatskoj ima dugu povijest, no to je znanje donedavno bilo prenošeno usmeno i nije bilo dokumentirano, zbog čega su etnobotanička istraživanja ključna za njegovo očuvanje. Budući da područje Hrvatskoga zagorja dosad nije bilo u potpunosti etnobotanički istraženo, ovaj rad ima za cilj dokumentirati tradicionalno ekološko znanje (TEK—traditional ecological knowledge), koje uključuje etnobotaničko i etnoveterinarsko znanje o korištenju bilja u hranidbi životinja. Ukupno je inventarizirano 40 svojta (vrsta i podvrsta) biljaka (34 samoniklih vrsta i 6 kultiviranih vrsta i podvrsta). U prosjeku je navedeno 15,7 svojta po jednome intervjuu. Ukupno je zabilježeno 21 porodica, a najveći broj svojta pripada porodicama Asteraceae (6 svojta), Fabaceae (4 svojte), Poaceae (4 svojte) te Brasicaceae (3 svojte). S obzirom na dijelove biljke koji se upotrebljavaju u hranidbi životinja, najviše se koriste nadzemni dio biljke (52,5 %) i list (27,5 %). Najčešće spominjane biljne vrste su sljedeće: kopriva (Urtica dioica), bijela djetelina (Trifolium repens), kukuruz (Zea mays), bijela loboda (Chenopodium album), preslica (Equisetum arvense), divizma (Verbascum phlomoides), poljski ostak (Sonchus arvensis), lopuh (Petasites hybridus), kokošje proso (Echinochloa crus-galli), muška paprat (Dryopteris filix-mas), stolisnik (Achillea millefolium), crvena djetelina (Trifolium pratense), ljekoviti maslačak (Taraxacum officinale), hmelj (Humulus lupulus) i poljski osjak (Cirsium arvense). Kao energetski bogat i visokobjelančevinasti dodatak hrani u zimskome razdoblju služi hrast kitnjak (Quercus petraea), posebno za svinje. Zanimljiva je upotreba ljekovite biljke divizme (Verbascum phlomoides), koja može predstavljati koristan dodatak hrani za poboljšanje zdravlja, antioksidativnoga statusa i kvalitete proizvoda u stočarskoj proizvodnji. Ovakve studije mogle bi očuvati kulturnu baštinu i učiniti dostupnima podatke o profilaktičkome i terapijskom djelovanju ljekovitoga i drugog bilja u cilju zdravije hranidbe i razvoja novih lijekova za životinje.
Ključne riječi
etnobotanička istraživanja; etnoveterina; tradicionalno ekološko znanje (TEK); Hrvatsko zagorje; Hrvatska
Hrčak ID:
333346
URI
Datum izdavanja:
30.6.2025.
Posjeta: 856 *