CARTOGRAPHIA DIACOVENSIS – Đakovština na ranonovovjekovnim zemljovidima

Uvod

Proučavanje kartografskih povijesnih izvora za male geografske regije poput Đakovštine uvelike je olakšano u današnje doba masovne digitaliziranosti povijesnih izvora pohranjenih u institucijama diljem Europe i svijeta. Digitalizacija olakšava pristup zainteresiranim istraživačima, što je izrazito važno pri usporedbi veće količine podataka. Mogućnosti takvog komparativnog pristupa znatno su veće od analize i sumiranja podataka samo s jednog izvora, a očituju se u proučavanju nastanka i nestanka mreže naselja i promjena u hijerarhiji naselja, uočavanju hidrografskih promjena, u informacijama o paleookolišu, u jezičnoj analizi toponima itd. Ako se u analitički proces uključe i GIS programi, povećava se dubina istraživanja alatima kojima je cilj proširiti spektar informacija skrivenih u pojedinim povijesnim kartografskim izvorima. Takve analize donose konkretne podatke o mjerilu, o količini distorzije prikaza, odnosno o ispravnosti, točnosti međusobnih elemenata, površini obuhvaćenog prostora itd. Zadatak ovog rada bit će odabir sličnih primjenjivih prostornih analiza na manju regiju kao što je Đakovština i na njezin sadržaj koji je reproduciran u povijesnim zemljovidima od kraja srednjega vijeka do početka modernog doba. Najstariji izvor koji će se kronološki obraditi potječe iz okvirno 1491. godine, a riječ je o tzv. Eichstattskoj karti autora Nikole Cusanusa, dok posljednja karta iz 1718. godine prikazuje Slavoniju i Srijem, a autori su joj Joseph Gadea i Ludwig Andreas von Khevenhüller-Frankenburg.

Prostor Đakovštine nije se često našao u fokusu proučavanja kroz perspektivu povijesne kartografije. Do sada je na tu temu donekle pisao Vilim Matić u radu iz 2001. godine, u kojemu se bavio isključivo zemljišnim kartama iz druge polovice 19. stoljeća.1 Najsličniji rad ovom istraživanju napisao je Hrvoje Kekez 2024. godine pod nazivom „Gorjani na kartografskim prikazima iz 16. i 17. stoljeća”,2 a u njemu su izneseni glavni smjerovi razvoja povijesne kartografije, nabrojeni glavni povijesni izvori iz navedenog perioda te je analiziran način transmisije kartografskih podataka na 18 zemljovida.

U ovom radu neće biti pokušaja rekonstrukcije srednjovjekovne ili novovjekovne urbane mreže posjeda i naselja na prostoru Đakovštine. Za takav konkretniji pokušaj trebalo bi se obratiti isključivo korpusu pisanih izvora kojeg čine isprave s popisima selišta ili posjeda. Ograničenost povijesno kartografskog pristupa očituje se ponajprije u siromaštvu informacija, jer raspolažemo s tek tri naselja koja se pojavljuju u kartografskim prikazima. Riječ je o Gari (čiji su nasljednik današnji Gorjani), Nevni (današnja Levanjska Varoš) i Diacu tj. Đakovu. Upravo će se u ovom radu analizirati njihov međusobni prostorni odnos na kartografskim prikazima, način prikazivanja i toponimija.

Metodologija istraživanja

U istraživanju su pregledani digitalni repozitoriji sljedećih institucija: Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (Digitalna NSK), Francuske nacionalne knjižnice (Bibliothèque nationale de France), Hungaricana – Portal javnih zbirki (Hungaricana – Közgyűjteményi portál), Austrijske nacionalne knjižnice (Österreichische Nationalbibliothek), Kraljevske knjižnice Belgije (Koninklijke Bibliotheek van België), Španjolske nacionalne knjižnice (Biblioteca Nacional de España), Portal digitalizirane građe švicarskih knjižnica (e-rara: Portal for digitised printed works from Swiss libraries) i brojne druge. Fokus probira bio je izdvajanje kartografskih prikaza na kojima je naznačeno barem jedno naselje s područja Đakovštine, što je na kraju rezultiralo s ukupno 48 izabranih dokumenata (Prilog 1) u vremenskom rasponu nastanka od 1490. do 1718. godine.

Prilikom potrage pronađeno je i nekoliko vrlo vrijednih kartografskih prikaza koji do sada nisu bili dovoljno obrađeni u historiografskim ni povijesno kartografskim znanstvenim krugovima, a to je ponajprije karta iz Francuske nacionalne knjižnice pod nazivom Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172., za koju će se u radu nastojati pokazati da je nastala u drugoj polovici 16. stoljeća, iz pera kartografa Christiaana Sgrootena.

Također će se nastojati poistovjetiti mjesto Siabow, koje se javlja krajem

16. stoljeća, s Đakovom, a kao ishodište toga pogrešnog pisanja može se uzeti Lazarusova karta iz 1528. godine. Iz svih 48 zemljovida izdvojeni su toponimi za naselja na prostoru Đakovštine i njihov međusobni raspored na karti, kako bi se utvrdilo koji su toponimi najučestaliji i tko je sve od kartografa ispravno prikazivao prostorni međuodnos elemenata.

GIS analize primijenit će se na nekoliko kartografskih prikaza s ciljem vizualiziranja distorzije prostora i okvirnog izračuna mjerila karte. Koristeći program na GIS podlozi koji je posebno razvijen za takve analize, MapAnalyst, vizualno će se prikazati mreže odstupanja prikaza od stvarne prostorne situacije na primjeru Lazarusova, Laziusova (segment) i Sgrootenova zemljovida.3 Preko programa za grafičko oblikovanje prikazat će se usporedba rijeka (Drava, Sava i Dunav) kako bi se prikazalo vizualno podudaranje sa stvarnom situacijom.

Elementi proučavanja na zemljovidima (prostor i naselja)

Đakovština je, iako se koristi u suvremenom prostornom kontekstu, pojam koji vuče korijene još iz vremena 18. stoljeća i vremena nakon odlaska Osmanlija, kada je formirano vlastelinstvo bosanskog biskupa. Isprva je obuhvaćala mnogo širi prostor, a u današnjem kontekstu granice Đakovštine prostiru se na sjeveru rijekom Vukom, na jugu rijekom Biđ do utoka Breznice, na istoku istočnim granicama sela Đurđanci, Vrbica, Mrzović pa kanalom Medvešom do kraja stare Vuke, dok se zapadna granica prostire hrptovima Krndije i Dilja. Površinom je riječ o oko 830 km². Danas je čini oko 60 naselja sa zaseocima, dok se mreža naselja u prošlosti dinamično mijenjala.4

Tri dominantna naselja i posjeda na prostoru Đakovštine bila su već spomenuta mjesta Gorjani, Levanjska Varoš i Đakovo. Đakovo se prvi put spominje u obliku Dyaco u pisanim izvorima iz godine 1239. godine u darovnici hercega Kolomana, koja nije sačuvana. 1244. Kolomanov brat izdaje potvrdu te darovnice, no ni ovaj dokument nije sačuvan u originalu, nego samo u prijepisu iz 1375. godine.5 Do 16. stoljeća i vremena kada prestaje biti sjedište Bosanske biskupije, njegovo ime u pisanim izvorima nalazimo u različitim oblicima. Prema popisu Csánkija Dezsőa najučestaliji oblik pisanja je Dyako (1387., 1408., 1410., 1413., 1416., 1437., 1455., 1536.), a ostale su varijacije Deako (1357.), Diaco (1252., 1396.) i Diako (1406., 1430.), Dyakov (1392.).6 Do osmanskog osvajanja grada iza 1534. godine razvijao se kao biskupsko sjedište, što je privlačilo putnike i trgovce iz različitih krajeva zasigurno i zbog tjednog subotnjeg sajma koji se spominje 1377. godine,7 a kao mjesto zasjedanja Stolnog kaptola Bosanske biskupije bio je odredište svih pojedinaca koji su imali pravnih poslova oko posjeda, razgraničenja ili nasljedstva. Nakon što je mjesto prestalo biti sjedište biskupije, što se podudara s osmanskim osvajanjem, postaje isprva sjedištem nahije Đakovo, a potom kadiluka Gorjani – Đakovo.8 Nakon odlaska Osmanlija i povratka bosanskih biskupa u Đakovo krajem 17. stoljeća, ponovno se afirmira kao važno administrativno središte.

Levanjska Varoš je u sačuvanim izvorima prvi put spomenuta 1324. godine kao Neona. Kasnije varijacije imena bile su Niuna (1324.), Nhenna (1244.)9, Newnawara (1483.)10, dok je najčešća varijacija ipak Newna (1399., 1422., 1427., 1428., 1432., 1448., 1453., 1454., 1455., 1456., 1457., 1459., 1464.).11

Preteča današnjem obliku, odnosno ime Varoš javlja se tek od 1698., tj. 1702. i komornog popisa.12 Nevna je bila srednjovjekovni posjed u čijem se sjedištu nalazila utvrda, čiji se ostatci i danas jasno vide istočno od sela Levanjska Varoš. U komorskom popisu sela Varoš iz 1702. utvrda se naziva Ivanich13, a to ime ne nalazimo u ranijim dokumentima. Strateška je pozicija posjeda Nevna na granici Požeške i Vukovarske županije te na ulazu u prostranu dolinu potoka Breznice, koji teče između obronaka Krndije na sjeveru i Dilja na jugu. Vlasnici posjeda bile su različite plemićke srednjovjekovne obitelji poput obitelji Ják u 13. stoljeću, Treutul u 14. stoljeću, a potom obitelj Čeh Levanjska, Korógy, Szekcső, Rozgony, Čupor Moslavački, Berislavić i Motičinski.1414 Nevnu je osmanska vojska osvojila oko 1536. godine, a mjesto je postalo sjedište nahije Nivna unutar kadiluka Gorjan i Sandžaka Požega.15

Grad Gara (ili Gora) nalazio se u srednjem vijeku na mjestu sela Gorjani, a ostatci koji se prostiru na oko 13 hektara vidljivi su i danas. Prvi se spomen bilježi 1244. godine kao terra de Gora, u onoj istoj ispravi Bele IV. kojom se potvrđuje ranija darovnica iz 1239. godine. Već 13 godina kasnije spominje se postojanje utvrde. 1269. Garu dobiva obitelj Dorozsma, te ubrzo uzima

po posjedu i obiteljsko ime de Gara tj. Gorjanski.16 Krajem 15. stoljeća vlasnikom udjela postaje Ivaniš Korvin, a nakon borbi između pristaša Jagelovića i Habsburgovaca Korvin se odrekao dijela u korist Lovre Bánffyja i Ivana Kishorváta od Hlapčića.17 Važnost Gare do uspostave osmanske vlasti na ovim prostorima oko 1536. godine očitovala se u činjenici da je bila sjedište vrlo utjecajne plemićke obitelji, utvrđeno urbano naselje i mjesto gdje je postojao dominikanski samostan s crkvom sv. Margarete, što ju je činilo važnim naseljem u Vukovskoj županiji.18 Varijacije imena naselja u pisanim izvorima poprilično su jednolične: Gora (1244.)19, Garaa (1332.), Kara (1392.), Gorian (1577.) te najučestalija Gara (1263., 1269., 1283.,

1348., 1387.,1408., 1412., 1414., 1406., 1506.).20

Slika 1. Prostorni međuodnos Gare (Gorjana), Diaca (Đakova) i Nevne (Levanjske Varoši).

Prostorni međuodnos ova tri naselja u stvarnosti je sljedeći; Gorjani su najsjeverniji, Levanjska Varoš je najzapadnija, a Đakovo najistočnije, tek 3 km istočnije od Gorjana. Zračna udaljenost Levanjske Varoši i Gorjana iznosi 17,2 km, Gorjana i Đakova 11 km, a Đakova i Levanjske Varoši 17,4 km. Prema tome, ove tri točke u prostoru čine trokut gotovo jednakih krakova, vrhom okrenut prema zapadu, a ova analogija poslužit će kao vizualna podloga u daljnjim usporedbama između njihovih položaja na zemljovidima.21

Osim Levanjske Varoši, Gorjana i Đakova, koji su srednjovjekovna naselja, na povijesnim zemljovidima na prostoru Đakovštine u nekim slučajevima susrest ćemo i naziv Certissija ili Certisa. Riječ je o anakronizmu jer je naselje Certissija doista postojalo u široj okolici Đakova do otprilike sredine 5. stoljeća. Njega nalazimo u rimskim itinerarima i čuvenoj Tabuli Peutingeriani, karti od 12 listova, za koju se pretpostavlja da je nastala u 4. stoljeću, a pronađena u 15. st. u bavarskom samostanu. Na 5. listu označeno je naselje Certis, koje se poistovljećuje s Certisijom, antičkim naseljem koje se nalazilo u bližoj okolici Đakova.22 Certisiju nalazimo na zemljovidima koji reproduciraju Ptolemejeve table s antičkim nazivima te na Sgrootenovoj karti iz Madridskog atlasa koja kombinira povijesne i suvremene nazive naselja.

Kronološki pregled

Kandidat za najstariju do sada sačuvanu kartu na kojoj se vrlo vjerojatno nalazi Đakovo jest karta Nikole Cusanusa pod nazivom: Quod pictum est parva Germania tota tabella. .. gracia sit Cusae Nicolao. murice quondam. Qui Tyrio contectus erat : splendor que senatus Ingens Romani : nulli explorata priorum. Et loca qui modico celari iussit in aere.. .. Eystat anno salutis 1491. XII Kalendis Augusti perfectum.23 Postoje dvije redakcije karte, a ona s mogućim prikazom Đakova označena je kao redakcija B, nastala je 1439. godine, a otisnuta je 1491. u Eichstattu. Postoji kolorirani otisak ove redakcije (British Library, Maps C.2.a.1.) i crno-bijeli otisak (Bibliothèque nationale de France, GED-3151 (RES)).

Slika 2. Karta Nikole Cusanusa, Bibliothèque nationale de France ©.

Slika 3. Uvećani i pročišćeni detalj s prikazom Đakova na karti Nikole Cusanusa, British Library©.

Cusanusova karta navodi se kao prva moderna karta srednje Europe,24 a prostor Hrvatske na njoj je prikazan tek periferno. Na B redakciji između Drave (koja je krivo naznačena na karti kao Mvra flv.) i Save (Savs flv.) prikazano je tek nekoliko naselja: Villaca (dan. Villach), Leibaca (Ljubljana), Diatro (Đakovo) i Demetrivs (Srijemska Mitrovica). Daleko najveća oznaka pripada upravo ovom naselju Diatro, koje je doduše naznačeno kao da se nalazi na Savi. M. Nikolić Diatro tumači kao Diatrus, a poistovjećuje ga s Orolikom koji se, po njezinom tumačenju, u srednjovjekovnim izvorima naziva Dios.25 M. Marković, s druge strane, ovu oznaku Diatro veže uz Đakovo.26

Uz oznaku za mjesto prikazana je veduta naselja koja prikazuje utvrdu s pet kula, od kojih se tri nalaze s istočne strane, a u sredini se diže toranj koji pripada središnjem dominantnom objektu. Ulazi su ucrtani na dvije kule na istočnoj strani. Uspoređujući raspored srednjovjekovne đakovačke utvrde za koju znamo da je postojala u 15. stoljeću, možemo vidjeti da su tri kule smještene na istočnoj strani utvrde, od kojih je srednja kula ulazna, a unutar utvrde stajala je srednjovjekovna gotička katedrala bosanskog biskupa. Može se pretpostaviti da je ta katedrala imala zvonik, koji se, doduše, ne izdvaja jasno među ruševinama katedrale na mnogo kasnijem crtežu Đakova iz 1697. godine.27 Prema tome, veduta utvrde koja stoji uz naziv Diatro na karti Nikole Cusanusa odgovara stvarnoj situaciji kakva se u vrijeme nastanka karte nalazila u Đakovu, a toranj koji se vidi usred utvrde na karti mogao bi biti zvonik đakovačke srednjovjekovne katedrale. Ovdje treba uzeti u obzir vrlo malu, ali postojeću vjerojatnost da je u prvoj polovici 15. stoljeća netko ucrtao đakovačku utvrdu na kartu s namjerom ispravnog prikaza (u smislu orijentacije i rasporeda elemenata),28 što bi sugeriralo da se ova pretpostavka realističnog prikaza vedute ne treba olako odbacivati. Najvažnini argument koji govori u prilog poistovjećivanju ovog elementa na karti s Đakovom u korist Markovićeve teorije jest i samo ime. Naime, u prethodnom poglavlju nabrojene su varijacije imena Diaco iz povijesnih izvora, i kad se njih usporedi, lako je utvrditi da su to imena koja su sličnija nazivu Diatro od već spomenutog Diosa, koji se u izvorima spominje kao Gyos, Dyog, Diows i Dyos.29

Zanimljiva činjenica da je jedino naselje u slavonskom međuriječju Drave i Save upravo ovaj zagonetni Diatro povlači za sobom pitanje od kakve je važnosti bilo takvo naselje da je jedino prikazano u spomenutom prostoru. Odgovor bi se mogao pronaći u asociranju s ostalim prikazanim gradovima iz okolice, kao što su Dubrovnik, Senj, Split, Estergom ili Modruš, a zajednička poveznica im je to što su sjedišta biskupija. Stoga, označavanje Đakova, koje je tada bilo sjedište Bosanske biskupije, nije ni malo nelogično.

Ako prihvatimo Markovićevu teoriju da je Diatro zapravo Đakovo, ovaj zemljovid Nikole Cusanusa (redakcija B, Eichstatt iz 1491. g.) predstavlja zapravo najstariji (do sada sačuvani) kartografski prikaz Đakova.

Sljedeći kronološki prikaz ovog prostora bila bi zapravo dva zemljovida iznimno slična, i koja su nastala i vremenski i prostorno vrlo blizu jedan drugome. Prvi je zemljovid Francesca Rosellija. Riječ je o kartografu talijanskog podrijetla koji je kao minijaturist boravio na dvoru kralja Matije Korvina između 1476. i 1484. godine. Iako nije sačuvana njegova karta „Ungheria dopia d’un foglio reale”, koja je zasigurno bila jedinstven prikaz ugarskih zemalja o kojima je Roselli mogao saznati tijekom svojeg boravka na dvoru Matije Korvina, sačuvana je karta balkanskog poluotoka (slika 4) na kojoj nalazimo neke oznake za mjesta i naselja koje ne nalazimo na kartografskim prethodnicama kao što je Cusanusova karta.30 Na ovoj karti po prvi put nalaze se Gorjani, i to u obliku goriame, a okruženi su naseljima stupcanica, orahouicca, vulpono, osich i moraua, što su vrlo zanimljive varijacije imena, sličnije današnjim oblicima naziva nego srednjovjekovnima. Prema pretpostavci Floria Banfia, originalni crtež ove karte potječe iz vremena prije 1489. godine.31 Druga je karta Henricusa Martellusa Germanusa iz okvirno istog vremena, a do danas je sačuvana u tri kopije. Jedna se, pod nazivom „Descriptio Grecie”, nalazi u atlasu Insularium illustratum32, druga je dio Ptolomejeve „Geografije”, koja se čuva u Firentinskoj knjižnici33, a treća je također dio kopije „Insularija” iz Leidena.34 I na ovom zemljovidu nalazimo samo Gorjane u obliku goriame, a oko njih noraua, siunar, stupzaniza i dobrathuthia, dakle ovdje nema ni Orahovice, ni Valpova, ni Osijeka, nego se javljaju Dobra Kuća i Svinjar.35 Prostor koji prikazuju i Rosseliijeva i Germanusova karta obje prostorno približno odgovaraju Ptolomejevoj Petoj karti Europe (“Quinta Europae Tabula”), koja prikazuje Norik, Vindeliciju i Retiju te Donju i Gornju Panoniju, Iliriju, Dalmaciju i Liburniju. Na ovim zemljovidima dakle nema ni Levanjske Varoši ni Đakova. Na temelju velikih sličnosti između Rossellijeve karte i dviju Martellusovih karata (iz Chantillyja i firentinske knjižnice) F. Banfi smatra da sve tri karte imaju zajednički predložak koji je izgubljen do danas, a što se tiče vremena nastanka, ni jedna se ne može jasno i nedvojbeno izdvojiti kao prva.36

Slika 4. Dio Rossellijeve karte balkanskog poluotoka s prikazom istočne Hrvatske, Biblioteca Nazionale Centrale di Firenze ©.

U najpoznatijoj karti Ugarskog kraljevstva, Lazarusovoj Tabuli Hungarie iz 1528. godine, Đakovo je navedeno kao Siabo w Diaco, Gara kao Sara, a Nevna kao Newma.37 U kasnijem izdanju ove karte kojega je načinio Giovanni Andrea Valvassore u Veneciji 1553. godine pod imenom „Nova descriptio totius Ungariae” koristi se kombinacija Siabo vu Diako, Sara i Nevuma.38 Buduće edicije nastale su ubrzo, jedna u Rimu 1558. ili 1559. godine, tiskana kod Lafrerija,39 i druga 1559. godine koju je načinio Pirro Ligorio u

Napulju.40 I Lafrerijeva i Ligoriova verzija za Đakovo, Gorjane i Levanjsku Varoš imaju nazivlje isto kao što se nalazi u tumaču Lazarusova originala D. Mlinarić i P. Plantosar.

Upravo od ovog naziva Siabo s Lazarusove karte započinje određena konfuzija na kasnijim kartama kada češće nailazimo na oznaku Siabo(w)41 nego inačicu imena Diaco. Da je ovaj Lazarusov dvodijelni naziv za Đakovo korišten i u drugim kartografskim primjerima, vidljivo je na karti nepoznatog autora koja se čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču, a koja se po natpisu datira u 1566. godine. Na njoj je Đakovo nazvano Siabo Diako, Gorjani Sara, dok Levanjske Varoši nema.42 Dva desetljeća kasnije kod Mercatora 1589. godine nailazimo na samostalno javljanje naziva Siabow (uz Garra i Nysna),43 pa opet na karti Willema i Joana Blaeua iz 17. stoljeća (Siabow – Garra – Nysna).44 Na većini kartografskih izvora iz 16. i 17. stoljeća gdje su naznačeni Gorjani i Levanjska Varoš, Đakova u obliku Diaco ili sličnoj varijaciji više uopće nema (vidi Prilog 1). U drugoj polovici 17. stoljeća nerijetko nailazimo na pandane na istoj karti: Siabow i Diacuo, Garra i Goriane, Nevna i Nevuma, dakle po dva naziva i dvije oznake za jedno te isto mjesto. Takva je situacija do 1700. godine kada kod Johanna Christopha Müllera nailazimo na ispravno i jedinstveno imenovanje Đakova kao Jacovar.45 Müllerova je karta dio atlasa koji detaljno prikazuje prostor razgraničenja Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva, ustanovljen nakon Mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Na kasnijim kartama 18. stoljeća u potpunosti nestaje oznaka Siabow, a ostaje oznaka za Đakovo, najčešće u obliku Diacovar, što dodatno potvrđuje pretpostavku da je riječ o istom naselju.

Slika 5. Neke od izabranih veduta Gorjana i Levanjske Varoši.

Osim sadržajne analize s obzirom na količinu i raspored geografskog nazivlja, s povijesno-umjetničke strane kartografski prikazi donose vrlo bogate informacije u vidu minijaturnih veduta označenih naselja. Spomenut ćemo samo neke od interesantnijih prikaza veduta.

Iz 1556. godine potječe čuvena karta Wolfganga Laziusa.46 Gorjani su prikazani kao skup zgrada uz potok naziva Biczky fl.47, dok je Levanjska Varoš prikazana kao wasserburg koji se sastoji od jedne zidane visoke zgrade na zemljanom otoku. Nürnberški graver Mathias Zündt izradio je jednu od estetski najimpresivnijih karata 1567. godine.48 Naselja i prostorni raspored preuzeo je od Laziusa, ali je dodao niz dekorativnih ilustracija koje prikazuju neke značajne bitke, grbove pokrajina i zemalja, minijaturne crteže detalja iz svakodnevnog života karakteristične za regiju (stoka na ispaši, stogovi sijena, kuće, lov, vožnja četveroprega, lađe na Dunavu…). Ucrtani su polumjeseci na tornjeve u naseljima koja su u vrijeme nastanka zemljovida bila osvojena od Osmanija (npr. Valpovo, Vukovar, Osijek, Šikloš, Vinkovci, Ilok, Siget49). Gorjani (Garra) prikazani su kao zidovima utvrđeno naselje unutar kojega se naziru krovovi zgrada i visoki toranj. Naselje je postavljeno na potoku Biđu (Biczbi. flu), istom kao Zombathel (Lug Subotički), a na odvojku potoka smještena je i Nysna (Nevna). Zanimljivost je i Zündtova ilustracija Katzianerova bijega nakon bitke koja se odigrala 1537. godine u okolici Gorjana. Od istog Zündtova predloška tiskana je crno-bijela karta 1594. godine50, na kojoj su svi identično nacrtani elementi i nazivi kao i na karti iz 1567. godine. Jedina su razlika dodatno nadodani polumjeseci na vrhove tornjeva kao simbol naselja koja su, u razdoblju između tiskanja obje karte, osvojena od strane Osmanlija. Levanjska Varoš je na oba kartografska prikaza naznačena kao utvrda okružena vodom, kao i u Laziusovu slučaju. U donjem desnom kutu nacrtana je osmanska vojska kako napreduje preko Save u područje međuriječja Drave, Save i Dunava. Sličan vizualni prikaz s polumjesecima primjećujemo kod Gerarda de Jodea iz 1567. godine, gdje su i Gorjani i Levanjska Varoš prikazani s polumjesecima.51 Zündt je autor još jedne karte iz 1566. godine, koja je poprilično siromašna naseljima, ali među naznačenima našli su se i Gorjani (Garra), prikazani kao utvrđeno naselje.52 Ne smije se izostaviti ni kartu Paola Forlanija iz 1566., gdje su standardno prikazani Gorjani (Garra) i Nevna (Nisna), ali zanimljivost je prikaz sukoba dvije vojske, ucrtane kraj Gorjana, što je ponovno ilustracija bitke iz okolice Gorjana 1537. godine.53 Gorjani nemaju ucrtan polumjesec, dok Osijek i Valpovo imaju. Nešto kasnija karta Pietera Van den Keerea iz 1620. godine također sadrži spomenute polumjesece u Gorjanima i Levanjskoj Varoši (Garra i Nijsna). Zanimljiva je i istočkana granica koja prolazi zapadno od mjesta Garra i Zumbathol, koja moguće predstavlja napredovanje osmanske vojske.54 Takva je granica prikazana i na Lazarusovoj karti iz 1528. godine, u skladu s onodobnom situacijom u ratovima s Osmanlijama. I na karti Levinusa Hulsiusa iz iste godine (1620.) Gorjani (Garra) imaju ucrtana dva polumjeseca, dok Nevna (Nysna) nema nijedan.55

Sgrootenove karte iz Pariza, Madrida i Bruxellesa

Još jedna zanimljiva karta na koju je bitno skrenuti pozornost nalazi se u djelu Orbis terrestris descriptio koje se čuva u Madridu u Španjolskoj nacionalnoj biblioteci. Autor djela je kartograf Christiaan Sgrooten, a završio ga je 1592. godine. Posvećeno je kralju Filipu II. Španjolskom, a sastoji se od 38 karata, dimenzija 83 x 68 cm.56Karte su detaljne s bogatstvom hidrografskih i toponimskih informacija. Među nazivljem nailazimo na mješavinu suvremenog toponimskog korpusa i latinskih imena za gradove nekadašnjeg Rimskog Carstva. Djelo je u literaturi poznatije kao Atlas Madritensis (Madridski atlas), prema mjestu čuvanja. Osim ovoga, sačuvan je još jedan Sgrootenov, stariji atlas koji je iz Španjolske dospio u Belgiju u Bruxelles, gdje se i danas čuva, zbog čega je nazvan Atlas Bruxellensis (Briselski atlas).57 Sastoji se od 36 karata dimenzija 65 x 65 cm. Što se tiče prostora Hrvatske i Đakovštine, za proučavanje je korisniji ovaj Madridski jer sadrži hrvatske zemlje prikazane na dva spojena zemljovida. Atlas iz Bruxellesa sadrži samo jednu od ove dvije karte, i to onu zapadnu koja prikazuje Istarski poluotok, Kvarner i Dalmaciju te prostor Hrvatske i Bosne južno od Save.58

Slika 6. TABULA XXII CONTINENS HVNGARIAE REGNVM ET SVBIECTAS EIDEM PROVINCIAS, Biblioteca Digital Hispánica©.

Slika 7. Uvećanje prostora Đakovštine i okolice, TABULA XXII CONTINENS HVNGARIAE REGNVM ET SVBIECTAS EIDEM PROVINCIAS, Biblioteca Digital Hispánica©.

Verzija iz Madridskog atlasa pokazuje puno bogatiju toponimsku građu od Briselskog. Na prostoru Đakovštine označeno je naselje Garra (Gorjani) kao mjesto gdje se dva potoka spajaju, te Nysna također kao mjesto utoka dva potoka. Ovo je drugačiji prikaz od ustaljenog gdje se i Gorjani i Levanjska Varoš prikazuju kao utvrde okružene vodom. Sgrooten ih prikazuje na kopnu, okružene potocima, što je realističniji prikaz od ostalih, iako donekle netočan jer Gorjani nisu na većem potoku, dok Levanjska jest, na Breznici. Južno od Garre nalazi se Certisa, ime naselja iz antičkog razdoblja koje se nalazilo u okolici Đakova. Certisa je napisana velikim slovima (majuskulom) isto kao i Mvrsa, Civalis, Carnaco, Antianis, Tevtibvrgivm i ostala latinska imena, što

sugerira da ih je Sgrooten zamislio kao poseban sloj informacija koje trebaju pokazivati mjesta gdje su u antičko doba postojala naselja.

Slika 8. Analiza i vizualizacija distorzije Sgrootenova prikaza te prostor koji karta obuhvaća.

Sgrootenov stil dekoriranja i označavanja zemljovida posjeduje neke jedinstvene elemente. U Briselskom atlasu veća naselja označena su skupinama zgrada i bojena u crveno, a način pisanja slova također se može okarakterizirati kao nešto svojstveno autoru. Kartuše su u Briselskom atlasu često prazne i izrađene na jednostavan način, najčešće žute ili sivkasto ružičaste boje sa specifičnim bordurama u živim bojama. Ako su na kartama prisutna mjerila, nalaze se u tim kartušama i izražena su u nekoliko različitih mjernih sustava. Ovakve elemente pronalazimo u tri vrlo neobične karte koje nemaju navedenu točnu dataciju ni autora, a čuvaju se u Francuskoj nacionalnoj biblioteci, u Zbirci d’Anville.59 Za prostor Đakovštine bitna je jedna od njih, a riječ je o karti koja se vodi pod naslovom „Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172.”. Kao razdoblje nastanka u katalogu je navedeno vrijeme između 1720. i 1729. godine. Na karti je prikazan prostor Štajerske, Slavonije, Južne Ugarske, središnja Hrvatska (označena kao Windischlandt), dok su krajevi južno od Save prikazani s manjom gustoćom znakova i nazivlja. Vrijednost mjerila za prostor Đakovštine je 1: 250 00060, dok je računalno izračunata vrijednost mjerila cjelokupnog zemljovida 1 : 360 000.61 Prikaz odudara od sjevera za 21° u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Karta obuhvaća približno 82 193 km2.62

Slika 9. Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172; Bibliothèque nationale de France©.

Slika 10. Isječak iz karte Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172; Bibliothèque nationale de France©.

Što se tiče prostora Đakova i Đakovštine, od naselja prikazani su Gorjani, i to kao Gara te Levanjska Varoš kao Nysna. U Gorjanima je na vrhu tornja najviše zgrade ucrtan polumjesec, što bi sugeriralo da je naselje pod turskom upravom u vrijeme nastanka karte. Isti znak nalazi se za Valpovo (Valponia), Osijek (Exechia), Ivankovo (Wanka), Herman (Hermanden) i ostala naselja. U okolici Gorjana nacrtano je više cestovnih pravaca nego igdje dalje na karti, a na istočnoj strani ucrtan je dvostruki krug u koji ulazi šest krakova ceste. Na karti nije ucrtano ni Đakovo ni Siabow. Gorjani su naznačeni kao naselje uz rijeku, dok je Nysna (Nevna) također točno navedena kao utvrda okružena vodom – wasserburg.

Na prvu se čini kako bi se ovaj kartografski prikaz trebao datirati u vrijeme oslobodilačkih ratova protiv Osmanlija, s obzirom na to da je na karti sjeverno od Drave i istočno od Dunava, u Ugarskoj, prikazano 90 naselja sa simbolima paljenja i oblakom dima, a i u katalogu zbirke pretpostavljeni datum nastanka je smješten između 1720. i 1729. godine. Ovu je dataciju preuzeo i H. Kekez.63 Ta „popaljena” naselja imaju simbole križa na vrhu ucrtanih zgrada u naselju, dok nijedno naselje koje ima ucrtan polumjesec, nema oznaku gorenja, što bi sugeriralo da su kršćanska naselja popaljena, a ne muslimanska tj. osmanska. Time se otvara mogućnost ranije datacije, odnosno da nije riječ o prikazu oslobodilačkih borbi kršćanske vojske protiv Osmanlija, nego proces osmanskog osvajanja, što bi prikaz karte smještalo u 16. stoljeće, a ne kraj 17. niti početak 18., kako smatra H. Kekez i kako je navedeno u Francuskoj nacionalnoj biblioteci. Na karti su upisane godine 1526. dva puta. Jednom (u dvostrukom istočkanom krugu) kraj Mohača (Mohathz), gdje vjerojatno ukazuje na mjesto i vrijeme Mohačke bitke. Drugi put je godina 1526. označena između Hermana (Hermanden) i Paline (Palyna), a do danas nam nije poznato da se ondje odvila kakva bitka ili vojni okršaj spomenute godine. Istočno od Gorjana ucrtan je isti istočkani krug kao kraj Mohača pa je moguće da je to bilo predviđeno mjesto za upis godine kad se odigrala bitka u kojoj je razbijena Katzianerova vojska, a ne prometno kružno raskrižje.

U prilog ranijoj dataciji sva tri kartografska prikaza iz Francuske nacionalne knjižnice ide i analiza načina prikazivanja naselja, dizajn uzoraka slova kojima su ispisana imena naselja, stil oblikovanja kartuša i nacrt mjerila te način ucrtavanja cesta, koji su vrlo slični Sgrootenovu Briselskom atlasu. Već je napomenuto da je Briselski atlas završen u drugoj polovici 16. stoljeća, 1573. godine, dok je Madridski završen 1595. Nadalje, i po stilskim odlikama karta je sličnija prikazima iz 16. stoljeća nego onima s kraja 17. stoljeća. Ovu je pretpostavku također iznio Wouter Bracke 2015. godine, gdje je sve tri navedene karte iz Francuske nacionalne knjižnice usko povezao sa Sgrootenovim starijim, Briselskim atlasom.64 Prihvaćajući pretpostavku o autorstvu i nastanku ovih karata u drugu polovicu 16. stoljeća, kartu pod nazivom „Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172.” možemo smatrati jednom od najstarijih regionalnih karata Slavonije.65

Sadržajne analize

U 48 kartografskih prikaza koji su nabrojeni u Prilogu 1. Đakovo se prvi put spominje 1491. godine. Nakon toga označeno je 1528. godine, da bi se ponovno pojavilo tek 1600. kao Siabow. Ukupno se javlja na 14 karata (29

%), a na tri karte javlja se Certissa/Certissia/Certis, kao oznaka za antičko naselje, a ne srednjovjekovno. Prema tome, Đakovo je potpuno odsutno na većini kartografskih prikaza, što sugerira da ga autori nisu smatrali važnim za označavanje. Nije označeno ni u karti „Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 172”, koju možemo zasad karakterizirati kao najstariju regionalnu kartu čiji sadržaj obuhvaća i prostor Đakovštine. Drugačija je situacija s Levanjskom Varoši tj. srednjovjekovnom Nevnom. Ona se nalazi na 34 kartografska prikaza (71 %). Gorjani tj. naselje Gara zastupljeni su na čak 44 prikaza (92 %), najviše od prethodna dva naselja. Vrbicu i Dragotin susrećemo 1683. i 1685. godine, a tek od početka 18. stoljeća popisuju se i ostala naselja Đakovštine.

Prema tome, analizom učestalosti spominjanja naselja u zemljovidima možemo iščitati hijerarhiju važnosti svakog pojedinog naselja. Gorjani prednjače s najviše broja spomena, što odražava njihov stupanj centraliteta i administrativnog značaja. Gorjani su u srednjovjekovnom razdoblju bili od velike važnosti kao plemićka rezidencija, utvrđeno naselje, urbano naselje te kao sjedište župe i mjesta gdje je djelovao dominikanski samostan. Osvajanjem od strane Osmanlija tridesetih godina 16. stoljeća, zahvaljujući tim administrativnim i strateškim predispozicijama, Gorjani su postali sjedište kadiluka unutar kojega su se nalazili i Levanjska Varoš i Đakovo kao sjedišta nahija Nivne i Đakova.66 Tek krajem 16. ili početkom 17. stoljeća uslijed gospodarskog razvoja Đakova sjedište se premješta iz Gorjana u Đakovo.67 Levanjska je Varoš u zemljovidima po broju spomena na drugome mjestu, a Đakovo je na posljednjem. Takva situacija je također odraz administrativne, gospodarske ili strateške važnosti koju je Đakovo izgubilo odlaskom bosanskih biskupa tridesetih godina 16. stoljeća, dok su je Gorjani kao sjedište kadiluka zadržali. Levanjska Varoš je tijekom srednjega vijeka bila važno sjedište prostranog posjeda Nevna, dok je u osmanskom razdoblju izgubila na važnosti. Da više nije bila od strateškog interesa, govori podatak o rušenju utvrde u Nevni u 16. stoljeću.68 Đakovo pak, unatoč gubitku uloge crkvenog središta u 16. stoljeću, tijekom 17. stoljeća postupno vraća ulogu regionalnog središta, a taj proces završava se tek u 18. stoljeću povratkom sjedišta bosanskih biskupa u Đakovo.

Uzevši u obzir da se Đakovo nalazi na najmanje analiziranih zemljovida, najčešća kombinacija naziva koju susrećemo na kartografskim prikazima jest Nysna – Garra, a javlja se u 20 slučajeva. Prvi koji koristi ovaj par je Lazius 1556. (i 1573. godine), a potom ih nalazimo kod Tramenzinija 1561. g., Zündta 1567., Sgrootena 1573., Zündta i Caijmoxa 1594., de Bryja 1596., Danckertsa 1657., Stenghrija 1664. itd. Od ovih 20 slučajeva kod Mercatora 1589. uz Nysnu i Garru javlja se i Newnia i Siabow, kod Quada 1592. Neuma, kod Sgrootena 1592. Niezna. Abelin i Merian 1638. ucrtavaju naselja Newma i Siabow, a ista je situacija i kod Baleua 1650. godine. Kod Visschera 1685. uz Nysnu i Garru nalazimo Siahow, Dlacovi i Garianae, a već sljedeće godine kod Cantellija i De Rossija nalazimo i Siabow, i Diacuo, i Nemena. Dakle, kod Mercatora pronalazimo dva imena za jedno naselje (Nysna i Newnia), ali prvi ucrtava Đakovo kao Siabow, dakle izmijenjeni oblik imena navedenog kod Lazarusa. Od 1685. osim mjesta Siabow javlja se naziv Dlacovi ili Diacuo, dakle najsličniji oblici današnjem nazivu Đakova. Ali i dalje se uz njih na istim zemljovidima paralelno javlja Siabow, dakle opet se susrećemo s dvostrukim označavanjem jednog naselja.

Osim para Nysna – Garra javlja se u sedam slučajeva verzija Nisna – Garra. U jednom primjeru nalazimo Siabo w. Diaco – Newma – Sara (Lazarus 1528. i kasnije verzije), dok na karti anonimnog autora koja se čuva u Bečkom Prirodoslovnom muzeju iz 1566. nalazimo Siabo Diako i Sara.

Ostale kombinacije su Nysna – Garra (1570. Ortelius), Nijsna – Garra (1320. van den Keere) i Sabow – Nyssna – Newena – Garra (1680. Visscher). Krajem 17. i početkom 18. stoljeća sve je prisutniji toponim sličan današnjem nazivu Đakova u obliku Diacovar, Diackovar i Jacovar. Nakon oslobađanja prostora današnje istočne Hrvatske od osmanske vlasti, obavljaju se i komorski popisi i terenska mjerenja s ciljem kartiranja područja, što rezultira točnijim kartografskim prikazima. Nakon 1690. s takvih zemljovida nestaje Siabow, a ostaje Đakovo, što dodatno ide u prilog argumentu da je riječ o dva naziva za isto mjesto. Umjesto Gare ustaljuje se naziv Gorjani, a umjesto Nevne Levanjska Varoš. Time su pročišćeni svi dvostruki nazivi koji su se sporadično nalazili na zemljovidima od 1589. a najučestalije tijekom 80-ih godina 17. stoljeća.

Među analizirane zemljovide nije uvrštena karta osmanske provenijencije, koja je nastala oko 1700. godine, a čuva se u bečkom Ratnom arhivu69 jer nije dostupna u digitalnom obliku. Kartu je obradila E. Korić, a na popisu među naseljima koja su ucrtana nalazi se i Đakovo (Yâḳovise), Gorjani (Gara) i Levanjska Varoš (Nisna).70 O međusobnom položaju ova tri elementa ne možemo govoriti jer zemljovid nije digitaliziran i dostupan za proučavanje.

Od hidroloških podataka s prostora Đakovštine često se ucrtava rijeka Biđ (Bics) na prostor kojim teku Breznica i Kaznica, i često se na nju pogrešno postavljaju Gorjani i srednjovjekovna Nevna. Nevna se u stvarnosti nalazila okružena rijekom Breznicom, dok su Gorjani nastali uz kraće potoke Vrbovac i Bolokan. Međusobni položajni odnos Gorjana i Levanjske Varoši konstantno je bio ucrtavan pogrešno, tako da je Levanjska Varoš (Nevna) sjeveroistočno pozicionirana u odnosu na Gorjane, dok je u stvarnosti situacija obratna: Gorjani su smješteni sjeveroistočno od Levanjske Varoši. Ispravan prostorni odnos ucrtan je u Lazarusovoj karti 1528. g., i to među sva tri mjesta: Gorjanima, Đakovom i Levanjskom Varoši, te kod Hirschvogela 1579. g. (Levanjska V. i Gorjani) i na kraju tek 1718. kod Khevenhüllera.

Slika 11. Usporedba Drave, Dunava i Save kod Lazarusa (1528.), Laziusa (1556.) te na suvremenoj karti.

U prostornom proučavanju sadržaja zemljovida dolazimo do jedne zanimljivosti koju nalazimo u većini kartografskih prikaza međuriječja Save, Drave i Dunava, a to je međusobni odnos ove tri rijeke predstavljen gotovo uvijek identično i izobličeno, od Laziusa, Sgrootena, do Zündta, Van Liefrincka i de Jodea, iz čega se može pretpostaviti da su sve karte rađene na istom predlošku, što se korpusom prikazane toponimije dodatno može potvrditi. Jedina karta koja odudara od gotovo svih kartografskih prikaza sve do početka 18. stoljeća upravo je i najstarija, Lazarusova karta na kojoj su međusobni položaji sve tri rijeke ucrtani mnogo sličnije realnom stanju, što upućuje na obavljeni terenski rad, skupljanje podataka i mjerenje koji su prethodili izradi zemljovida upravo na području sliva ovih triju rijeka (Slavonija i Srijem). Lazarusova karta je i jedina koja je drugačije orijentirana.

Na nekoliko karata nalazimo simbol biskupske kape koji bi sugerirao oznaku sjedišta biskupije. U tom slučaju bilo je očekivano da će se takav simbol nalaziti i u neposrednoj blizini Đakova, koje je bilo sjedište Bosanske biskupije, a to pokazuje jedino Lazarusova karta iz 1528. godine, gdje je na vedutu Đakova dodan križ koji upućuje na crkvenu važnost. U kasnijim zemljovidima Đakovo nestaje pa nema ni oznake na prikladnom mjestu. Kod Laziusa na karti iz 1556. godine na biskupsku kapu i štap nailazimo kod Vinkovaca i između Broda i Požege te u Zagrebu. Identična je situacija i kod Zündta, koji je preuzeo od Laziusa većinu elemenata prikazanih na svojoj karti iz 1567. i 1594., ali su vidljive razlike u izgledu veduta naselja te nekim povijesnim informacijama kao što je ilustracija Katzianerova bijega ili prikaz bitke na Mohaču. Biskupski štap nalazimo i kod Gerarda De Jodea na karti iz 1567. godine, na istim mjestima kao i kod Laziusa i Zündta te kod Levinusa Hulsiusa 1620. godine, i to samo kod Požege. Nicolas Berey 1664. donosi identičnu situaciju kao Lazius. Kod Emanuela Stenghrija 1664. biskupska kapa ucrtana je samo između Broda i Požege.

Iz ovih kartografskih prikaza teško je govoriti i o kakvoj rekonstrukciji paleookoliša jer je riječ o prikazima gdje je prostor današnje Slavonije, a posljedično i Đakovštine, prikazan u sitnom mjerilu. O evoluciji preciznosti kartografskih prikaza u smislu točnosti prikaza i međusobnih odnosa te ispravnih riječnih tokova možemo govoriti tek u vremenu nakon 1700. godine i karte Johanna Christopha Müllera.

Siabow se pojavljuje na zemljovidima od Mercatorova zemljovida između 1636. i 1644. godine, a kod N. Visschera 1680. i 1685. i 1690., Giacoma Cantellija 1683. i 1686. nailazimo na istom zemljovidu, ali na različitim mjestima po dva imena istih naselja kao što su Garra i Gorjani, Nevna i Nevuma ili Diacovo i Siabo. Kao uzor za najveći broj zemljovida služila je Laziusova karta, čiji se prostorni raspored i toponimska građa mogu prepoznati u brojnim kasnijim izdanjima uključujući i karte M. Zündta, čije su vedute nešto razrađenije od Laziusovih.

Svakako još jednom posebno treba istaknuti karte Christiaana Sgrootena, koji na svojim zemljovidima donosi drugačiji set toponimskih i prostornih informacija nego Lazius i Lazarus. Karta iz Zbirke d’Anville koja prikazuje Slavoniju osim obilnog nazivlja i vrlo detaljnih veduta naselja, sadrži zanimljiv prikaz cesta na prostoru Podravine i Slavonije. Takvu informaciju na kartografskom prikazu do tog trenutka za ovaj predmetni prostor ne susrećemo. Ceste je Sgrooten ucrtao i u Madridskom atlasu na kartama koje prikazuju prostor Slavonije, no ipak ih je znatno manje nego na karti iz Zbirke d’Anville.

Preciznije kartografske prikaze nalazimo tek u 18. i 19. stoljeću nakon opsežnih Državnih topografskih izmjera Habsburške Monarhije, dok začetke ovog procesa susrećemo već nakon oslobođenja većine međuriječja Save, Drave i Dunava od Osmanlija, krajem 17. stoljeća kada se ustaljuje korištenje pravilnog naziva za Đakovo, a redovito se javljaju i okolna sela.

Prostorne analize

U radu je korišten program MapAnalyst za ilustriranje geometrijske točnosti povijesnih zemljovida.71 Program je otvorenog koda i posebno je razvijen za analiziranje povijesnih kartografskih izvora, a radi na principu usporedbe „starog zemljovida” i „novog zemljovida”. Za prostorne usporedbe s GIS podlogama program koristi Openstreetmap karte kao bazu, a postupak se sastoji od uparivanja kontrolnih točaka na povijesnom zemljovidu i referentnoj karti kako bi se ilustrirala mreža distorzije prikaza, vektori pogreške, izolinije mjerila i rotacija povijesne karte. Što je mreža distorzije pravilnija i duljina vektora pomaka naselja kraća, prikaz je točniji. Drugi način na koji se program može učinkovito koristiti usporedba je između dva povijesna zemljovida kako bi se odredila količina istih podataka s ciljem utvrđivanja je li riječ o predlošku po kojemu je zemljovid napravljen. Takav slučaj najjasnije je vidljiv pri usporedbi dijelova Laziusova zemljovida iz 1556. godine i Zündtova iz 1566. godine. Na temelju 287 kontrolnih točaka, zapravo naselja koja se nalaze na oba zemljovida, vidljivo je kako je Zündt osnovu svojeg zemljovida izradio potpuno preuzevši sadržaj i prostorni razmještaj elemenata s Laziusova zemljovida.

Slika 12. Usporedba Laziusova i Zündtova zemljovida.

Što se tiče starijeg Lazarusova zemljovida, osim već spomenutog korektnog prikazivanja vodenih tokova, preko MapAnalysta može se primijetiti iznenađujuća preciznost u prikazivanju međuodnosa naselja. Na slici 13 prikazana je analiza distorzije cijele Lazarusove karte na temelju 106 uparenih naselja, a dobivena mreža pokazuje značajno manja odstupanja u usporedbi s Laziusovom i Sgrootenovom kartom. Mjerilo Lazarusove karte iznosi 1 : 1 159 000, a rotacija prikaza iznosi 61° u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.

Slika 13. Prikaz distorzije na Lazarusovu zemljovidu i obuhvaćeno područje na suvremenoj karti. Izrađeno pomoću programa MapAnalyst.

Laziusova karta bogatija je toponimskom građom i služila je kao uzor za cijeli niz kasnijih kartografskih prikaza, no u usporedbi s Lazarusovom kartom distorzije međuodnosa naselja puno su brojnije i veće. Usporedba je rađena na dijelu karte koji obuhvaća sjevernu i istočnu Hrvatsku, koristeći 44 naselja za referentne točke. Mjerilo za ovaj prostor iznosi 1 : 559 100, dok je odstupanje od sjevera u rotaciji prikaza 20° u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Bez obzira na to što je Laziusova karta bogatija toponimskom građom, na temelju GIS analiza može se zaključiti da je Lazarusova prostorno vjernija, a prema tome i točnija.

Slika 14. Prikaz distorzije na Laziusovu zemljovidu i analizirano područje na suvremenoj karti. Izrađeno pomoću programa MapAnalyst.

Zaključak

Analizom ovih 48 kartografskih prikaza koji se tiču prostora Đakovštine od sredine 15. stoljeća do početka 18. stoljeća kao dominantno naselje ističe se Gara, koja se javlja na 44 prikaza. Drugo naselje po važnosti je Nevna (današnja Levanjska Varoš), koja se nalazi na 34 zemljovida, dok je na trećem mjestu Đakovo, koje nestaje s povijesnih zemljovida sve do početka 17. stoljeća, a nalazi se na ukupno 14 analiziranih zemljovida. U Lazarusovu zemljovidu Đakovo je navedeno kao Diaco w. Siabo, i upravo od ovog potonjeg naziva Siabo nastaje stoljeće duga konfuzija oko navođenja imena. Naime, u zemljovidima 17. stoljeća pojavljuje se naselje Siabo ili Siabow, koje kasnije nestaje, a koje najvjerojatnije predstavlja Đakovo. No, čak i kad učestalosti pridodamo Siabow kao Đakovo, i dalje se javlja rjeđe nego ostala dva naselja (Levanjska V. i Gorjani), što ukazuje na opadanje njegove važnosti, ali je i posljedica običaja ranonovovjekovnih kartografa čija se djelatnost svodila na kopiranje prethodnih obrazaca bez provedenih novih terenskih prikupljanja informacija o toponimskoj građi i mreži naselja. Doduše, za naše krajeve koji su se u to vrijeme nalazili pod osmanskom upravom razumljiva je nemogućnost dolaska do terenskih informacija. Oslobađanjem ovih prostora od osmanske uprave i uspostavom habsburške vlasti nametnula se potreba mapiranja terena unutar procesa konsolidacije uprave. Spletom ovakvih okolnosti, ali i razvojem znanstvenih metoda i standarda unutar kartografske djelatnosti, došlo je do produkcije vjerodostojnijih prikaza, s obilnijom topografskom građom te regionalnih karata krupnog mjerila. Ovaj proces dostigao je vrhunac vojnim topografskim izmjerama krajem 18. i tijekom

19. stoljeća, zahvaljujući kojima imamo vrijedne prostorne, paleookolišne, hidrografske, toponimske i povijesne informacije za prostor Đakovštine.

Kao najizgledniji kandidat za zemljovid na kojemu se prvi put javlja Đakovo karta je Nikole Cusanusa iz 1491. Zanimljiva je ne samo zbog iskrivljenog naziva Diatro nego i zbog vedute naselja koja iznenađujuće vjerno odražava stvarni izgled đakovačke utvrde iz 15. stoljeća. Prvi zemljovid koji prikazuje Gorjane nije decidirano određen jer su tri moguća kartografska kandidata rađena u približno isto vrijeme, na istom mjestu i na istom predlošku, ali je svakako okvirno i riječ o 90-im godinama 15. stoljeća. Levanjska Varoš (Nevna) prvi se put javlja na Lazarusovu zemljovidu 1528. godine.

Među analiziranim zemljovidima ističe se zemljovid iz Francuske nacionalne knjižnice koji nema navedenog autora ni sigurnu dataciju. Na temelju objavljene literature o tom zemljovidu, analize sadržaja i usporedbe s dva atlasa („Atlas Bruxellensis” i „Atlas Madritensis”) čini se da se na obje nepoznanice može ponuditi odgovor. Autor bi trebao biti Christian Sgrooten, a nastanak bi se trebao okvirno datirati u drugu polovicu 16. stoljeća. Kako je zemljovidu u fokusu prostor kontinentalne Hrvatske, može se smatrati najstarijim regionalnim zemljovidom Slavonije.

Zahvaljujući današnjoj masovnoj digitalizaciji povijesnih izvora, među kojima se nalaze i povijesni zemljovidi, a koji su pohranjeni u različitim institucijama diljem svijeta, otvaraju se mogućnosti proučavanja ne samo geografskog nego i političkog, ekonomskog i kulturnog konteksta povijesti. Osim toga, komparativnim analizama olakšava se praćenje dinamike procesa promjene okoliša i prilagodbe urbanizacijskim mijenama. Danas je lakše nego ikada prije usporediti cijeli niz kartografskih izvora koji su pohranjeni na najrazličitijim mjestima bez skupih i dugotrajnih putovanja. Uvođenjem GIS programa u proces proučavanja, mogućnosti iskorištavanja povijesne kartografske građe postaju mnogo obuhvatnije od pukog iščitavanja zabilježenih podataka. Upravo se ovim radom, koji je nastao isključivo na digitaliziranoj građi, nastoji dokazati da se takva istraživanja mogu provesti i na manjem prostoru, od oko 800 km2, kolika je Đakovština, te da se na temelju prikupljenih informacija mogu izdvojiti određene informacije ako ih i ne iščitavamo izravno iz povijesnih izvora.

	GOD.	AUTORI	NAZIV	ĐAKOVO	LEVANJSKA VAROŠ (Nevna)	GORJANI (Gora/Gara)	Ostala mjesta u Đakovštini	Međusobni položaj prikazanih naselja
	1476.-1484.	Francesco Rosselli	Ungheria dopia d'un foglio reale72	-	-	Goriame
	1482.	Francesco Berlinghieri	Geographia73	(Certissia)	-	-
	1490.	Henricus Martellus Germanus	Insularium illustratum: Descriptio Grecie74	-	-	Goriame
	1490.	Claudius Ptolemaeus, Jacobus Angelus interpres, Nicolaus Germanus cartographus.	Cosmographia75	(Certissa)	-	-
	1491.	Nicolaus Cusanus	Quod pictum est parva Germania tota tabella. .. gracia sit Cusae Nicolao. murice quondam. Qui Tyrio contectus erat : splendor que senatus Ingens Romani : nulli explorata priorum. Et loca qui modico celari iussit in aere.. .. Eystat anno salutis 1491. XII Kalendis Augusti perfectum76	Diatro	-	-
	1528.	Lazarus (Lazar)	Tabula Hungarie ad quatour latera per Lazarum quondam Thomae Strigonien Cardin. Secretariu viru, exptuz congesta, á Georgio Tanstetter Collimitio reuisa auctiorqz reddita atque iamprimu á Io. Cuspiniano edita Serenissimo Hungarie et Bohemiae Regi Ferdinando principi et infanti. Hispaniarum Archiduci Austriae ec. Sacra, auspitio maiestatis suae ob reip Christiane vsum, opera Petri Apiani de Leyssnigk Mathematici Ingolstadiani inuulgata Anno Dni 1528.77	Siabo v. Diaco (2)	Nevuma (3)	Sara (1)
	1556.	Wolfgang Lazius	Regni Hungariae descriptio vera78	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1561.	Michaelo Tramezini - ed.	Italia, Córcega y Cerdeña. Mapas generales79	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1566.	Matthias Zündt	Das Khynigreich Hungern..80	-	-	Garra
	1566.	Hans Van Liefrinck	Dass Khynigreich Hungeren. Waerachtighe Beschrijvinge van der Lande... en die legheren der Christene ende Torcken81	-	-	Garra
	1566.	Giacomo Gastaldi, Paolo Forlani	La discrittione della Transilvania et parte dell'Ungaria et il simile della Romania, con la gionta tome nel disegno apare, del medesimo auctore con la divisione della Transilvania, dell'Ungaria fatta con pontesini82	-	Nisna (2)	Garra (1)
	1566.	Michaelo Tramezini - ed.	Norte de Italia, Croacia, Bosnia, Servia y Bulgaria. Mapas generales83	-	Nisna (2)	Garra (1)
	1566.	Paolo Forlani (Farlani)	Austria, Croacia, Hungria y Rumanía. Mapas generales.84	-	Nisna (2)	Garra (1)
	1566.	-	INVITTISSIMO IMPERATOR MAXIMILIANO II CESARI AVGVSTO ARCHIDVCI AVSTRIAE D D CLEM IN PRESENTI DESCRIPTIONE CONTINENTVR PROVINTIAE S M C QVE CONFINVNT CVM TVRCA ET WAYDA MDLXVI85	Siabo Diako (2)	-	Sara (1)
	1567.	Matthias Zündt	Nova totius Ungariae desciptio accurata diligens desumpta ex pluribus aliorum editis cosmographicis chartis et typis aereis incisa a Matthia Cynthio Norimbergensi Anno a Christo nato M.D. LXVII. : eine Neuwe warhafftige beschreibung des ganezen Ungerlands mit Sunderem fleyss auss Anderen Lantthaffeln zu sammen gebracht unnd in druck verserttiget durch Mathias Zündten zu Normberg. Im jar nach Christi geburt 156786	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1567	Gerard De Jode	Hungariae typus. Habes hic, benevole spectator, praestantissimi Hungariae regni... novissimam descriptionem... atque... Dambii ejusque ostiorum... exactissimam delineationem87	-	Nisna (2)	Garra (1)
	1570	Abraham Ortelius (pisac) Augustin Hirschvogel (kartograf)	Theatrum Orbis Terrarum: Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae, Finitima…88	-	Nysna (2)	Gara (1)
	1572.	János Zsámboky	Ungariae loca praecipua recens emendata atque edita / per Ioannem Sambucum Pannonium Imp. Ms. Historicum89	-	-	Gora
	1573.	Sgrooten Christiaan	Sclavoniae, Syrmiae, Windischlandiaeque delineatio, 17290	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1573.	Wolfgang Lazius	Hungariae descriptio91	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1579.	Augustin Hirschvogel	Sclavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae, finitimarumque regionum, nova descriptio 157092	-	Nisna (2)	Gara (1)
	1589.	Gerard Mercator	Hungaria regnum... / per Gerardum Mercalorem, ...93	Siabow (3)	Nysna (2) + Newnia (4)	Garra (1)
	1592.	János Zsámboky	Hungariae loca precipua recens emendata atque edita94	-	-	Gora
	1592.	Matthias Quad	Sclavonia Croatia, Bosnia & Dalmatiae Pars Maior95	-	Nysna (2) + Neuma (3)	Garra (1)
	1592.	Christian Sgrooten (1532-1608)	Orbis terrestris descriptio [Manuscrito]96	(Certisa) (3)	Nysna (2) + Niezna (4)	Garra (1)
	1593.	Cornelis de Jode	llirici Seu Sclavoniae, Continentis Croatiam, Carniam, Itriam, Bosniam, eisquae conterminas provincias recens ac emendatus typus Auctore Augustino Hirsvolgelio97	-	Nisna (2)	Gara (1)
	1594	Matthias Zündt. Baltasaer Caijmox [ed.]	Regni Hungariae delineatio: nunc demum et post omnium priorum editiones multis in locis curatissime correcta et castigata. München, Bayerische Staatsbibliothek -- Mapp. IX,243 s.98	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1596.	Theodor de Bry	Vetustissimi potentissimique Hungariae regni. Transsylvaniaeque principatus... delineatio...99	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1600.	Matthias Quad	Geographisch Handtbuch : Karte: Ungerlandt100	-	-	Gora
	1620.	Pieter Van den Keere	Nova et recens emendata totius regni Ungariae una cum adjacentibus et finitimis regionibus delinea tio / Petr. Kaerius, [fecit]101	-	Nijsna (2)	Garra (1)
	1620.	Levinus Hulsius	Newer und fleissiger Abriß der Länder Oesterreich, Ungern, Siebenbuergen, Wallachey, Moldaw, Thracien oder Tuerckey, Bulgarien, Crabaten, Servien, Schlawonien, Boßnien, Dalmatien, Histrien, Friol, Windischmarck, Kaernten, Krain, Steyermarck und Saltzburck102	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1638.	Johann Philipp Abelin. Matthäus Merian. Gottfried, J. H..	Hungaria regnum103	Siabow (3)	Nysna (2) + Newma (4)	Garra (1)
	1650. ?	Guiljelmum et Johannem Blaeu	Hungaria regnum104	Siabow (3)	Nysna (2) + Newma (4)	Garra (1)
	1657.	Dancker Danckerts	Nova et recens emendata totius regni Ungariae unacum adjacentibus et finitimis regionibus / Excudebat D. Dankertz105	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1664.	Emanuel Stenghri	Descriptio ac delineatio totius Hungariae et Transylvaniae plaga in qua hodierno die bellum geritur106	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1664.	Nicolas Berey	Carte de la haute et basse Hongrie, Transylvanie, Moldavie, Valachie Sclavonie et Croatie... dessein... trouvé dans le cabinet de Bethleem Gabor, prince de Transilvanie..107	-	Nisna (2)	Garra (1)
	1664.	Jacob von Sandrart	Neue Land Tafel von Hungarn und dessen Corporiten Konigreichen und Provinzen, auß den besten Mappen verfertigt und gebessert. Zu finden in Nurnberg bey Jacob Sandrart.108	-	-	Garra
	1673.	Wenzel Hollar; John Overton	A new map of the Kingdom of Hungaria : with other bordering countries as Bohemia, Transylvania, Moravia, Austria, Saltzburg, Stiria, Carinthia, Sclavonia, Croatia, Dalmatia, Bosnia, part of Poland, Silesia, Bavaria, state of Venice, Servia, Bulgaria, etc. in divers places . [Ca. 1:2 200000]109	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1678	Guillaume Sanson, Giovanni Giacomo De Rossi	Il regno d'Ungaria, Transilvania, Schlavonia, Bosnia, Croatia, Dalmatia, divisi da Guglielmo Sansone... al quale spettano li beglierbati... di Buda, di Temésvar e di Bosnia...110	-	Nysna	Garra
	1680.?	Nicolas Visscher	Regnum Hungariae in omnes suos comitatus accurate / divisium et editum par Nicolaum Visscher111	Sabow (3)	Nyssna (2) + Newena (4)	Garra (1)
	1683.	Giacomo Cantelli	Ungaria occidentale, descritta da Giacomo Cantelli da Vignola,...112	Siabow (3) + Diacuo (5)	Nysna (2) + Neuma (4)	Garra (1) + Goriane (6)	Varbica, Dragotino
	1685.	Nicolas Visscher	Totius regni Hungariae... / per Nicolaum Visscher113	-	Nysna (2)	Garra (1)
	1685.?	Nicolas Visscher	Exactissima tabula qua tam Danubii fluvii pars media, ab urbe lentiae ad bydenam urbem et minores eum influentes fluvii, quam regiones adjacentes ut Hungaria, Slavonia, Croatia, Bosnia, Dalmatia, Servia nec non Germaniae, Poloniae et Graeciae confinia ostenduntur / per Nicolaum Visscher114	Siahow (3) + Dlacovi (5)	Nysna (2)	Garra (1) + Gariane (4)
	1686.	Giacomo Cantelli, Giovanni Giacomo De Rossi,	L'Ungaria / nuovamente descritta et accresciuta di varie notizie da Giacomo Cantelli da Vignola115	Siabow (3) + Diacuo (6)	Nyssna (2) + Newena (4)	Garra (1) + Goriane (4)	Dragotino, Varbiza
	1690. ?	George Matthäus Vischer	Ungaria, palaestra triumphantis Martis austriaci contra Ottomannos... multis in locis correctior116	Sabaw (3)	Nyssna (2) + Nemena (4)	Garra (1)
	1700.	Johann Christoph Müller	Atlas der Grenzen zwischen kaiserlichem und türkischem Gebiet, entsprechend dem Frieden von Karlowitz117	Jacovar	-	-	Josaua (potok)
	1709	Johann Christoph Müller, Johann Andreas Pfeffel, Christian Engelbrecht	Augustissimo romanor. imperatori Josepho I., Hungariae regni invictissimo mappam hanc regni Hungariae propitiis elementis fertilissimi cum adjacentibus regnis et provinciis nova et accuratissima forma ex optimis schedis collectam D.D.D. ejusdem S. majestatis camera regia Hungarica / opera J.C. Mülleri ; J.A. Pfeffel et C. Engelbrecht sc.118	Diacovar (2)		Gorian (1)	Junacoftzi, Peszania, Biskeroftzi, Podgarie, Zlatnik, Slabotna Vlsaka, Ratkov Dol, Usareftzi, Ivanoftzi, Tomasachant, Zatnitza, Striszaboni, Bodroftzi, Laboschantzx, Sweto Blasi, Ratinoftzy
	1729	Kehvenhiller, C. A.	Tabula geographica nova et exacta distincte exhibens regnum Sclavoniae cum Syrmii ducatu quod a fluviis Savi Illovae Dravi et Danubii alluitur, ejus provintiae conterminae sunt regnum Hungariae Croatiae, Bosniae, Serviae et Bannatus Temesurensis, [172.]119	Diackovar (2)	Vorasch (2)	Gorian (1)	Coritna, Semelzi, Forcuchefzi, Kessinzi, Verbitza, Vsarefzi, Mersovich, Vuchefzi, Piskerofzi, Giurgianzi, Budrofzi, Strisabonia, Perkofzi, Sueto Blasi, Zelza, Ternava, Mussidi, Mojartzi, Radkofdol, Gosetinczi, Cuchanzi, Schlobotnaulasti, Bresnitza, Borovick, Nabergie, Pridvovie, Preslatinzi, Satnitza, Iuanofzi, Visckofzi, Tomaschanzi, Brachefzi, Buche, Slatinick, Dregna, Podgarie, Dobuchie, Harkanofzi, Dubrasnick, Gandrick.

Popis literature