Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju <i>Suzana</i> Marka Marulića

Bilić, Anica

doi:10.31724/rihjj.52.1.3

Rasprave Instituta za hrvatski jezik, Vol. 52 No. 1, 2026.

Original scientific paper

https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića

Anica Bilić orcid.org/0000-0002-6162-7582 ; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima

Full text: croatian pdf 449 Kb

downloads: 0

cite

APA 6th Edition

Bilić, A. (2026). Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića. Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 52 (1). https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

MLA 8th Edition

Bilić, Anica. "Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića." Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol. 52, no. 1, 2026 https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3. Accessed 24 Jun. 2026.

Chicago 17th Edition

Bilić, Anica. "Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića." Rasprave Instituta za hrvatski jezik 52, no. 1 https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

Harvard

Bilić, A. (2026). 'Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića', Rasprave Instituta za hrvatski jezik, 52(1). https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

Vancouver

Bilić A. Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića. Rasprave Instituta za hrvatski jezik [Internet]. 2026 [cited 2026 June 24];52(1). https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

IEEE

A. Bilić, "Poetska slika vrta i žene u biblijskom epiliju Suzana Marka Marulića", Rasprave Instituta za hrvatski jezik, vol.52, no. 1, 2026. [Online]. https://doi.org/10.31724/rihjj.52.1.3

Abstract

U biblijski narativ Daniel spašava Suzanu iz starozavjetne knjige o proroku Danielu (Daniel 13), podnaslovljen kao Historija od Suzane, hćerke Helkije i žene Joakina, Marko Marulić inkorporirao je deskriptivne urese kao autorski prilog svojemu epiliju Suzana te idealu renesansne ljepote žene i prirode, sklada i harmonije. U interpretaciji biblijskoga epilija Suzana Marka Marulića polazište je poetska slika vrta i žene, nastala na nasljeđu toposa locus amoenus, eden i hortus conclusus te konkretnoga renesansnog vrta. Implementacijom teorijskih postavki fenomenologije imaginacije ili elemenata Gastona Bachelarda i spacijalnoga koncepta heterotopije Michela Foucaulta, Joakinov se vrt analizira kao sretna i univerzalna heterotopija, kao međa prostora društva i prirode, intimnoga i javnoga, a voda u njemu kao materijalni element i hormon imaginacije čini njegovu sliku još snažnijom i podiže potisnutu sliku kupačice kao omiljenu poetsku sliku s poveznicom simbolike ženske i vodene energije, inspirativne za mušku fantaziju izazivajući erotsku želju i žudnju, koja će poremetiti idilu i deharmonizirati stanje sreće. Tako raščarana idilična slika aktivira aksiološko i etičko čitanje te kritičko mišljenje o nečistoći tjelesne požude s aspekta kršćanskoga morala, kanonskoga, rimskoga i hrvatskoga običajnoga obiteljskog prava. Cilj je analizom renesansnih poetskih slika žene i vrta pokazati njihov imaginativni potencijal kojim uvlače recipijenta da kreativno sudjeluje u činu imaginacije i kreiranju smisla književnoga djela te da denotativnom aspektu čitanja pridruže pomišljive konotacije. Analitičkom metodom utvrđuje se da deskripcija renesansnoga vrta i divinizirane žene nije samo dekorativna pozadina nego funkcionalno uklopljena u narativni tijek kako bi se naglasila ružnoća seksualnoga nasilja i klevete, koje narušavaju idilu kultivirane prirode, obiteljsku idilu i dostojanstvo žene kao pasivne žrtve. Zaključno se utvrđuje da su renesansne slike ženske ljepote udružene s vrlinom te idiličnoga vrta kao isječka kultivirane prirode kontrast rugobi grijeha, a smisao se Marulićeve Suzane iščitava u njezinu „lipu i počtenu obrazuˮ, tj. neoplatonističkoj viziji ljepote i dobrote i kršćanskoj osudi nasilja.