U siječnju 2026. napustio nas je leksikograf, promicatelj i popularizator znanosti, uvaženi kolega i dragi prijatelj. U javnosti će ostati zapamćen kao autor mnogobrojnih stručnih, znanstvenih, znanstveno-popularnih i enciklopedičkih djela iz širokoga područja fizike, elektrotehnike, elektronike i mjeriteljstva te povijesti znanosti i tehnike.
Rođen je u Brčkom, gdje je završio gimnaziju. U Zagrebu je 1956. upisao studij na Elektrotehničkome fakultetu, a diplomirao je eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu 1968. Magistrirao je 2002. te doktorirao 2005. na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta, obranivši disertaciju Razvoj hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja. Od 1960. radio je kao asistent u Zavodu za medicinsku fiziku Sveučilišta u Zagrebu (od 1963. Zavod za fiziku i matematiku Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta); na današnjem Zdravstvenom veleučilištu (isprva Viša medicinska škola, poslije Visoka zdravstvena škola) predavao je od 1969. te bio višegodišnji pročelnik Katedre za fiziku (do 2009), naposljetku u zvanju izabranoga profesora veleučilišta. Od 1975. bio je zaposlen u Leksikografskome zavodu kao urednik tehničkih struka u više redakcija, dugogodišnji voditelj Stručno-redakcijskog odjela te glavni urednik Tehničkoga leksikona (2002–07); leksikografski je savjetnik bio od 2004., a umirovljen je 2008.
Isprva je glavno područje njegova djelovanja bilo istraživanje i mjerenje elektromagnetskoga zračenja, posebice rendgenskoga, i njegova utjecaja na organizam. Spoznaje stečene u tom razdoblju godinama je prenosio na generacije studenata, a javnost ga se sjeća po istupima u medijima tijekom opasnosti od zračenja izazvanoga havarijom černobiljske nuklearne elektrane 1986. Iz tog je područja studentima zdravstvenih studija ostavio u nasljeđe skripta Radijacijska fizika za radiološke tehničare (1972) te udžbenike Ionizirajuće zračenje i čovjek (1991), Fizika i elektronika (1998) te Fizika zračenja (2007).
Nakon dolaska u Leksikografski zavod raspoređen je u redakciju Tehničke enciklopedije, gdje je radio kao urednik na 5–13. svesku (1975–97) te bio suautor članaka insolacija, poluvodiči, te vage i utezi. Surađivao je i na drugim zavodskim projektima: kao urednik tehničkih struka u redakciji II. izdanja Pomorske enciklopedije (6–8. svezak, 1983–89), Hrvatskoga biografskog leksikona (2. svezak, 1989), Pomorskoga leksikona (1990), Hrvatskoga općeg leksikona (1996., 2012), Hrvatske enciklopedije (1–11. svezak, 1999–2009; struke mjeriteljstvo, računalstvo i elektrotehnika), te kao suradnik Medicinskoga leksikona (1992) i projekta Hrvatskoga leksikona u suradnji s Nakladom Leksikon (1–2. svezak, 1996–97). Svoje znanstvene interese za područje tehničkoga nazivlja, koje je prikazao u kvalifikacijskim i drugim radovima, kao i svoje dugogodišnje leksikografsko iskustvo okrunio je kao glavni urednik Tehničkoga leksikona (2007), koji u vidu proširenoga enciklopedijskog rječnika usustavljuje hrvatsko tehničko nazivlje donoseći usporedno prijevode na engleski, njemački i ruski jezik. Iskustva stečena u radu voditelja Stručno-redakcijskog odjela u Leksikografskome zavodu sublimirao je, nakon odlaska u mirovinu, u knjizi Pisanje i uređivanje stručnih i znanstvenih publikacija (2013), po mnogočemu jedinstvenoj na našim prostorima.
Uz to bavio se mjeriteljstvom i poviješću mjeriteljstva, te je nastupima, radovima i knjigama promicao te teme u stručnoj i široj javnosti. Enciklopedijskom se sustavnošću osobito ističu njegova djela Leksikon mjernih jedinica (1981., 1988., 1991., 2008), Leksikon mjernih veličina (2009), Leksikon novčanih jedinica (2014), Brojevi i brojke (2016). Bio je dugogodišnji aktivni član Hrvatskoga mjeriteljskog društva (HMD); surađivao je u časopisu Mjeriteljski vjesnik, kao član uredničkog odbora sudjelovao je u pokretanju HMD-ova časopisa Svijet po mjeri 2013., te je autor knjige Zanimljivosti iz povijesti mjeriteljstva (2016., s M. Vukovićem) u nakladi istog društva.
Od svoje 11. godine bavio se radioamaterizmom, bio je aktivni član radioklubova isprva u Brčkom, potom u Zagrebu i Samoboru. Od 1960-ih bio je član mnogih tijela tadašnjega Saveza radioamatera Hrvatske, vodio je stručne komisije, seminare, priređivao izložbe te vodio ljetnu školu za radioamaterske instruktore (1973., 1974). Njegove knjižice Radio-amaterizam (1968., 1972), Antene za kratke i ultrakratke valove (1970), Uvod u radio-amaterizam (sedam izdanja 1978–86; engleski prijevod 1980) te mnogobrojni napisi u stručnim časopisima bili su početna literatura radioamaterima u 1970-ima i 1980-ima, te su umnogome pridonijeli populariziranju i širenju radioamaterizma u nas. Konačno, bio je predsjednik Hrvatskoga radioamaterskoga saveza (1992–95) u doba njegova primanja u Međunarodnu radioamatersku udrugu, te pokretač i dugogodišnji glavni urednik stručnoga časopisa Radio HRS (1992–2003., 2006–07).
Na različite je načine bio aktivan u nekadašnjoj Narodnoj tehnici Hrvatske, danas Hrvatskoj zajednici tehničke kulture, kojoj je bio predsjednik izdavačkog savjeta 1983–94. Tijekom više od 50 godina (od 1969) bio je suradnik i član uredništva časopisa ABC tehnike, koji danas izdaje Hrvatska zajednica tehničke kulture. Svojim nebrojenim člancima na sebi svojstven, jednostavan i enciklopedijski korektan način približio je složene tehničke i fizikalne koncepte generacijama djece. Među tim su se člancima u novije doba isticali nizovi napisa o izumima koji su promijenili svijet (televizija, podmornica…), različitim vrstama antena, optičkim instrumentima, svjetlilima i svjetiljkama, mjernim jedinicama, i dr. Hrvatska zajednica tehničke kulture nakladnik je i njegove knjige Elektronika. Temeljni izumi i razvoj (2000).
Bio je aktivan član Matice hrvatske, jedan od osnivača i pročelnik Odjela tehničke kulture Matice hrvatske. Unutar njega je 2004. organizirao stručni skup Tehnika u Hrvatskoj te pretisak prve tehničke knjige na hrvatskome jeziku Marka Antuna Horvatovića Lakši način putovanja velikih lađa i uz vodu i niz vodu iz 1804. Svojim je prilozima surađivao i u Matičinu listu Hrvatska revija.
Za svoje djelovanje na popularizaciji znanosti, ponajprije usmjereno mladima i širokoj javnosti, dobio je mnoga priznanja, među kojima Nagradu za životno djelo Hrvatske zajednice tehničke kulture (2006), Državnu nagradu tehničke kulture »Faust Vrančić« (za 1999. i za životno djelo 2007) te Nagradu Grada Samobora za životno djelo 2008.
Zvonimir Jakobović ostao mi je u sjećanju kao čovjek neizmjerne životne i radne energije, svestrani erudit koji je svoja znanja očinski rado dijelio sa suradnicima. Ostavši u punoj snazi aktivan sve do kraja, iznenada je preminuo u voljenom Samoboru u kojem je živio, ostavivši prazninu u srcima svih koji su ga poznavali.
Sastanak redakcije Tehničkoga leksikona 2005: V. Korostilj, Z. Jakobović, Z. Jecić / Editorial board meeting of the Technical Lexicon, 2005: V. Korostilj, Z. Jakobović, Z. Jecić
Tehnički leksikon (2007) / Technical Lexicon (2007)
Redakcija Tehničkoga leksikona u trenutcima opuštanja 2007: Z. Jakobović, V. Korostilj, D. Domijan, Z. Jecić / The Technical Lexicon editorial board sharing a casual moment, 2007: Z. Jakobović, V. Korostilj, D. Domijan, Z. Jecić