Review article
Farmakogenomika u psihijatriji
Maja Živković
Petra Sulić
Laura Tomić
Alma Mihaljević-Peleš
Nada Božina
Abstract
Farmakogenomika (PGx) u psihijatriji predstavlja klinički koristan alat za personalizirano liječenje te, uz odgovarajuću kliničku procjenu, postoji opravdanost njezina ciljanog uključivanja pri odabiru i doziranju psihofarmaka, osobito kod nuspojava, izostanka terapijskog odgovora i složenije politerapije. Dio farmakogenomike u psihijatriji koji je trenutno najbolje razrađen i najjasnije definiran u smjernicama odnosi se na farmakokinetičke varijante u genima citokroma P450, osobito CYP2D6 i CYP2C19 (selektivno i CYP2B6) za antidepresive, dok za antipsihotike također postoje klinički relevantne preporuke, ponajprije za CYP2D6, CYP3A4 i CYP1A2. Randomizirane studije u depresiji najdosljednije pokazuju poboljšanje procesnih ishoda (npr. racionalniji odabir lijeka u odnosu na predviđene interakcije gen–lijek), dok su učinci na remisiju u prosjeku ograničeni. Stručni pregledi i izjave naglašavaju selektivnu primjenu, oslanjanje na transparentne smjernice te oprez pri interpretaciji komercijalnih panela s vlasničkim algoritmima. Poligenski farmakogenomski rezultati i integracija DNA/RNA biljega obećavajući su smjerovi razvoja, ali još nisu dovoljno potvrđeni za rutinsku kliničku primjenu.
Keywords
Hrčak ID:
349490
URI
Publication date:
10.7.2026.
Visits: 0 *