Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.266

Povezanost kronotipa i vremena provedenog pred ekranima sa suicidalnim promišljanjima u ranoj adolescenciji: Uloga spola

Jelena Popović ; Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, Hrvatska *
Neda Pleić ; Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, Hrvatska
Frane Franić ; Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Šalata 3, 10000 Zagreb, Croatia
Tomislav Franić ; Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Ciljevi istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je
ispitati učestalost suicidalnih promišljanja kod
ranih adolescenata te utvrditi njihovu povezanost
s biološkim ritmovima (kronotipom) i
vremenom provedenim pred ekranima, uz analizu
glavnih efekata spola te interakcije spola
i suicidalnosti. Materijali i metode: Provedeno
je presječno istraživanje na uzorku ranih adolescenata
(nesuicidalni mladići n = 145, nesuicidalne
djevojke n = 152, suicidalni mladići n
= 54 i suicidalne djevojke n = 41). Za procjenu
učestalosti suicidalnih ideacija analizirani
su odgovori o mislima o smrti, želji za smrću
i mislima o samoubojstvu. Primijenjeni su
standardizirani upitnici za procjenu ukupnog kronotipa te ukupnog vremena provedenog pred ekranima. Statistička obrada: Učestalost
i spolne razlike testirane su hi-kvadratnim testom
nezavisnosti. Povezanost kronotipa i vremena
pred ekranima sa suicidalnošću i spolom
analizirana je dvosmjernom analizom varijancije
(ANOVA). Rezultati: Analiza učestalosti ne
pokazuje statistički značajne spolne razlike u
suicidalnim ideacijama: često razmišljanje o
smrti prisutno je kod 25,8 % dječaka i 19,5 %
djevojčica (p = 0,138), želja za smrću kod 6,0 %
dječaka i 5,1 % djevojčica (p = 0,697), dok često
o samoubojstvu razmišlja 7,1 % dječaka i 8,2 %
djevojčica (p = 0,672). U pogledu kronotipa,
utvrđeno je da adolescenti s izraženijim večernjim
kronotipom nemaju statistički učestalija
suicidalna promišljanja u usporedbi s onima
koji naginju jutarnjem kronotipu (p = 0,233),
a taj je nalaz stabilan kod oba spola (p za interakciju
= 0,283), iako djevojčice općenito više
naginju večernjem tipu (p = 0,013). Ključni nalaz
pokazuje visoko značajan glavni efekt suicidalnosti
na vrijeme pred ekranima (p < 0,001);
suicidalni dječaci (M = 2,49) i djevojke (M =
2,63) provode znatno više vremena pred ekranima
od nesuicidalnih vršnjaka, bez obzira na
spol (p za interakciju = 0,861). Zaključak: Rani
adolescenti obaju spolova u podjednakoj mjeri
proživljavaju suicidalna promišljanja. Dok pripadnost
određenom kronotipu ne predstavlja
rizik za suicidalnost, povećano vrijeme provedeno
pred ekranima izranja kao univerzalan
i izrazito snažan marker suicidalne krize kod
oba spola, što upućuje na nužnost integracije
digitalnih navika u suvremenu psihijatrijsku
procjenu.

Ključne riječi

adolescenti; suicidalnost; kronotip; vrijeme pred ekranima; spolne razlike

Hrčak ID:

352918

URI

https://hrcak.srce.hr/352918

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *