Skoči na glavni sadržaj

Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.280

Kada terapijska koncentracija diazepama nije dovoljan odgovor: prikaz forenzičkog slučaja

Lucija Kljaić ; Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro”, Vukovar, Hrvatska *
Anamarija Petek Erić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska; Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Melita Jukić ; Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro”, Vukovar, Hrvatska; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Josipa Ivanušić Pejić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska
Valentin Kordić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska; Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska

* Dopisni autor.


Puni tekst: hrvatski pdf 70 Kb

str. 280-281

preuzimanja: 0

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 70 Kb

str. 280-281

preuzimanja: 0

citiraj


Sažetak

Ciljevi istraživanja: Prikazati forenzičko-psihijatrijske
dvojbe u procjeni vozačke sposobnosti
kod osoba koje uzimaju benzodiazepine u
terapijskim dozama te istaknuti važnost pravodobnog
informiranja bolesnika o mogućem
utjecaju lijekova na sigurnost u prometu. Materijali
i metode: Prikaz slučaja 25-godišnjeg
muškarca bez psihijatrijske anamneze koji je
sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnim
ishodom. Analizirani su medicinska dokumentacija,
toksikološki nalazi i rezultati forenzičko-
psihijatrijskog vještačenja. Toksikološkom
analizom utvrđena je prisutnost diazepama i njegovih metabolita u terapijskim koncentracijama, uz negativan nalaz alkohola. Rezultati:
Ispitanik je povremeno uzimao diazepam propisan
prema potrebi zbog lumbosakralne boli,
bez aktivne psihijatrijske indikacije. Vrijeme
uzimanja lijeka nije bilo moguće pouzdano
utvrditi, a kvantitativni toksikološki podatci
nisu bili dostupni. Forenzičko-psihijatrijskim
vještačenjem nisu utvrđeni duševni poremećaj,
kognitivno oštećenje ni poremećaj povezan
s uporabom psihoaktivnih tvari. Nakon
nesreće razvila se akutna reakcija na stres koja
nije zahtijevala psihofarmakološko liječenje.
Unatoč poznatom utjecaju benzodiazepina na
psihomotoričke funkcije, nije bilo moguće sa
sigurnošću zaključiti je li diazepam utjecao na
sposobnost upravljanja vozilom niti je li pridonio
nastanku prometne nesreće. Zaključak: Prisutnost
diazepama u organizmu sama po sebi
ne dokazuje funkcionalnu nesposobnost za
vožnju niti uzročnu povezanost s prometnom
nesrećom. Ovaj slučaj upućuje na ograničenja
forenzičko-psihijatrijske procjene u nedostatku
preciznih podataka o dozi, vremenu uzimanja
i individualnom odgovoru na lijek. Istodobno
otvara pitanje propisivanja benzodiazepina
izvan psihijatrijskih indikacija, kvalitete informiranja
bolesnika o mogućem utjecaju lijeka
na vozačke sposobnosti te potrebe za jasnijim
smjernicama i dokumentiranjem upozorenja o
privremenom smanjenju sposobnosti upravljanja
motornim vozilom.

Ključne riječi

diazepam; benzodiazepini; forenzička psihijatrija; prometna sigurnost; vozačka sposobnost

Hrčak ID:

352965

URI

https://hrcak.srce.hr/352965

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *