Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.328

Kad identiteti govore: dijagnostička dilema između disocijacije i psihoze

Ena Bandov ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska *
Valentin Kordić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska; Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska
Andrijana Šantić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska; Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska
Filip Kralik ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska
Luka Malenica ; Odjel za psihijatriju, Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar, Županijska 35, 32000 Vukovar, Hrvatska
Josipa Ivanušić Pejić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska
Dunja Degmečić ; Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska; Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Josipa Huttlera 4, 31000 Osijek, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Disocijativni poremećaj identiteta i psihotični
poremećaji mogu imati preklapajuće kliničke
manifestacije, što može otežati diferencijalnu
dijagnostiku. Prikazuje se slučaj mlade pacijentice
hospitalizirane zbog epizoda u kojima
opisuje prisutnost različitih identitetskih stanja
s odvojenim imenima, karakteristikama i
autobiografskim sadržajem, uz izraženu tjeskobu
i pad funkcionalnosti. U početnoj kliničkoj
procjeni dominirala je disocijativna simptomatologija,
uz izražene amnestičke epizode
i subjektivan doživljaj izmjene selfa. Tijekom
hospitalizacije dolazi do promjene kliničke slike
s izraženijom negativnom simptomatologijom
u obliku afektivne zaravnjenosti, avolicije,
alogije, anhedonije i socijalnog povlačenja uz prisutnost halucinatornih doživljaja. Disocijativni elementi ostaju prisutni, no u daljnjem
tijeku postaju manje dominantni u odnosu na
psihotičnu simptomatologiju. Anamnestički
podatci uputili su na traumatska iskustva u djetinjstvu
te ranije prisutne slušne halucinacije.
U obradi su razmatrani disocijativni poremećaj
identiteta, shizofrenija, shizoafektivni poremećaj
te granični poremećaj ličnosti s disocijativno-
psihotičnim obilježjima. Nakon uvođenja
antipsihotika (risperidon) dolazi do poboljšanja
psihičkog stanja uz postupno blijeđenje
psihotične simptomatologije. U ovom trenutku
postavljena je dijagnoza nespecificiranog
psihotičnog poremećaja uz potrebu daljnjeg
praćenja. Slučaj naglašava važnost dinamičke
procjene psihopatologije, s obzirom na to da se
početno disocijativno obilježena klinička slika
može tijekom vremena razviti prema dominantno
psihotičnom sindromu. Traumatska iskustva
u anamnezi zahtijevaju pažljivu procjenu
disocijativnih fenomena, no sama po sebi ne
isključuju mogućnost psihotičnog poremećaja.
Longitudinalno praćenje, uz procjenu kvalitete
simptoma, razine uvida, funkcionalnog pada i
odgovora na liječenje, ključno je za precizniju
dijagnostiku i optimalan terapijski pristup.

Ključne riječi

disocijacija; psihotični poremećaj; halucinacije

Hrčak ID:

353018

URI

https://hrcak.srce.hr/353018

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *