Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.342

Od heteroanamneze do dijagnoze inducirane psihoze

Alen Mančić ; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimira 42, 51000 Rijeka, Hrvatska; Medicinski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska *
Ena Žderić ; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimira 42, 51000 Rijeka, Hrvatska; Medicinski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
Gordana Rubeša ; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimira 42, 51000 Rijeka, Hrvatska; Medicinski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
Marina Letica Crepulja ; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimira 42, 51000 Rijeka, Hrvatska; Medicinski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
Tanja Grahovac Juretić ; Klinički bolnički centar Rijeka, Krešimira 42, 51000 Rijeka, Hrvatska; Medicinski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Cilj: Prikazati važnost heteroanamneze u dijagnostičkom
procesu psihotičnih poremećaja
prikazom bolesnika kod kojega je upravo razgovor
s članom obitelji usmjerio kliničko promišljanje
prema mogućoj induciranoj psihozi.
Materijali i metode: Prikaz bolesnika prvi put
hospitaliziranog zbog paranoidnih sumanutih
ideja. Pri prijemu je navodio višegodišnje uvjerenje
da je izložen kibernetičkim napadima,
praćenju i kontroli putem umjetne inteligencije
te da su mu nepoznate osobe provalile u mobilni
uređaj s ciljem otuđenja podataka i imovine,
a sve povezano s njegovim ratnim iskustvom.
Dio somatskih tegoba pripisivao je djelovanju
istih počinitelja. Tijekom hospitalizacije učinjena
je psihijatrijska obrada, psihologijsko
testiranje i heteroanamnestički razgovor sa
suprugom. Statistička obrada: Nije primjenjiva. Rezultati: Pri prijemu je postavljena radna dijagnoza perzistirajućeg sumanutog poremećaja.
Psihičkim statusom dominirale su sustavno razrađene
paranoidne sumanutosti, uz očuvanu
orijentiranost, formom uredan tijek mišljenja i
izostanak halucinacija. Psihologijskim testiranjem,
unatoč disimulaciji, utvrđeni su izraženi
paranoidni sadržaji, povišen indeks psihotičnosti
i slab uvid. Heteroanamnezom od supruge
ustanovi se da ona tvrdi da je i sama svjedočila
opisanim događajima te da liječnici „ne mogu
razumjeti“ situaciju jer to mogu razumjeti samo
vojni liječnici. Takvi nalazi pobudili su sumnju
na inducirani sumanuti poremećaj (folie à deux).
Tijekom dvotjedne hospitalizacije, uz antipsihotičnu
terapiju, došlo je do povlačenja spontane
psihotične produkcije i urednog ponašanja,
no uvid u bolest ostao je znatno snižen, a bolesnik
i supruga nastavili su negirati postojanje
psihičkog poremećaja. Nakon otpusta bolesnik
se nije javljao na preporučene kontrole. Zaključak:
Prikaz ističe ključnu ulogu heteroanamneze
u psihijatrijskoj dijagnostici. Podatak da
bliska osoba dijeli i održava bolesnikova sumanuta
uvjerenja pobudio je sumnju na inducirani
sumanuti poremećaj (folie à deux), što je znatno
utjecalo na dijagnostičko promišljanje. Slučaj
naglašava važnost sustavnog prikupljanja podataka
od članova obitelji, ali i kritičke procjene
njihove vjerodostojnosti, osobito kada dijele i
podržavaju bolesnikova sumanuta uvjerenja.

Ključne riječi

inducirana psihoza; heteroanamneza; folie a deux

Hrčak ID:

353111

URI

https://hrcak.srce.hr/353111

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *