Izvorni znanstveni članak

II. Samoblud — grijeh ili nužda

Jordan Kuničić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Piše neki vjernik kako mu smeta što razni pisci rado zalaze na područje teologije iako nijesu kompetentni, jer naprosto ne znaju. Možda su učili samo fiziologiju, pa i osjećaj ili pojam grijeha svode na morbidni kompleks grešnosti, na pogibeljnu iluziju ili halucinaciju. Za njih je samoblud nedužna seksualna radnja kojom se dolazi do zadovoljenja i orgazma bez partnera. Ona je dapače i potrebita kao sredstvo splasnuća psihofizioloških čvorova ili kompleksa. O nekoj odgovornosti pred sudištem savjesti, dosljedno pred sudištem moralnog Zakonodavca — ni govora. Još više: u prilog toga mišljenja navodi se učestalost toga postupka. Ta učestalost ili rasprostranjenost kao da nam govori o nekoj sili, nuždi, fatalnosti kojoj se ne može izbjeći, činjenici koja je kao opće važeći fenomen, zakon. Tu bi vrijedila ona Augustinova da kršćanina čeka najteža borba na području spolnosti, gdje je svakidašnja borba, rijetka pobjeda. Konačno: taj nered hara osobito u doba puberteta, a to je doba nestalnosti, promjena, jakog rada hormonalnih žlijezda itd. Smije li se smatrati, zaključuje taj vjernik, da iako postupak moramo diskvalificirati, ipak da ga moramo prikazivati manjim neredom stoga što kod samobluda nedostaje ona sloboda, uviđavnost i hotičnost, što se zahtijeva za teški grijeh?

Ključne riječi

Hrčak ID:

43549

URI

https://hrcak.srce.hr/43549

Datum izdavanja:

20.4.1966.

Posjeta: 2.021 *