Filozofska istraživanja, Vol. 30 No. 3, 2010.
Izvorni znanstveni članak
»Mit o Veneciji« u Sretnom gradu Frane Petrića?
Suzana Glavaš
; Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Matilde Tortora
; Cosenza, Italija
Sažetak
Članak analizira temu o sreći građana u Sretnom gradu Frane Petrića, iz koje slijedi slika grada u kojemu statuti doprinose jačanju povjerenja i moralnosti. Ako je utopija po definiciji okrenuta budućnosti, Petrićeva se, naprotiv, čini okrenuta prošlosti, rekonstrukciji sretnog grada patrijarhalnog (piramidalnog) uzora, kakav je tek rijetko ostvaren u povijesti čovječanstva, kao npr. onaj Sezostrisov u drevnom Egiptu. Zbog spominjanja Verone, uz drevnu Atenu, vjerojatno se u talijanskoj kritici uvriježio »mit o Veneciji«, o gradu s tisuću »korisnih« djelatnosti, na koji je Petrić mogao misliti pri sastavljanju svoga prvijenca posvećenog »Presvijetloj gospodi Vigeriju i Girolamu dalla Rovere«. No, taj se mit uopće ne može nazrijeti u ovom Petrićevu djelu. Antropomorfna shema »traktata« vodi nas do Petrićeve ideje o identifikaciji grada s čovjekom, kao tijela s dušom (na tragu tumačenja drevnih kabalističkih tekstova), ali nas imena u posveti jasno vode do dinastije Della Rovere, koja je upravljala Petriću suvremenom kneževinom Urbino (s lukama Senigallia i Pesaro), i koja je od početka Cinquecenta nametnula novi lik ‘vladara’ i osuvremenjenu predodžbu ‘dvorjanina’, te si osigurala međunarodnu slavu zahvaljujući mecenatskom poticanju svake vrste umjetnosti.
Ključne riječi
utopija; mit; grad; čovjek; kabala; kneževina Urbino; Della Rovere
Hrčak ID:
62990
URI
Datum izdavanja:
25.10.2010.
Posjeta: 2.223 *