Izvorni znanstveni članak
Ohrid, Split i pitanje slavenskoga jezika u bogoslužju u X. i XI. stoljeću
Marcello Garzaniti
; Università di Firenze, Firenze, Italija
Sažetak
Tijekom 10. stoljeća na Balkanskome se poluotoku već započela zacrtavati granica između slavenskih područja koja danas nazivamo Slavia latina i Slavia orthodoxa. Po uzoru na bizantsku tradiciju, u Prvome bugarskom carstvu stvorena je slavenska crkvena organizacija, koja je upotrebljavala crkvenoslavenski jezik kao jezik Crkve i kulture. Prvo bugarsko carstvo širilo je svoj utjecaj sve do Dalmacije, u kojoj su živjeli romansko stanovništvo i netom pokršteni slavenski narodi, te se tako nužno sukobilo s Hrvatskom kraljevinom. U Hrvatskoj kraljevini, pod utjecajem svećenstva koje je obrazovalo ćirilometodsko naslijeđe, u isto se vrijeme ukorjenjivala uporaba slavenskoga jezika u latinskoj liturgiji. Bugarska Crkva, koja se sve više vezivala uz Bizant, davala je nove poticaje slavenskoj liturgiji, te se u svojoj ekspanziji sukobljavala s crkvenom hijerarhijom koju je na tome području stvarao Rim. U Dalmaciji je latinsko svećenstvo u bugarskoj ekspanziji vidjelo prijetnju svojemu autoritetu. Godine 925. u Splitu je sazvan sinod, na kojemu je priznat primat Splitu, te osnažena latinizacija biskupije, dok je slavenski jezik u bogoslužju marginaliziran. Jurisdikcija bugarske Crkve širila se već u tim godinama na područje Raške (Novi Pazar), koja je potom postala jezgra srednjovjekovne Srbije. Tako se započela zacrtavati granica, obilježena na prvome mjestu kolanjem liturgijskih knjiga pisanih latiničnim i ćiriličnim pismom, a započeo je i proces kojim je postupno marginalizirana glagoljica, pismo Konstantina-Ćirila stvoreno za sve slavenske narode.
Ključne riječi
10.-11. stoljeće; Prvo bugarsko carstvo; Dalmacija i Hrvatska kraljevina; Bizant; Rim; slavenski jezik u bogoslužju; latinska liturgija
Hrčak ID:
65876
URI
Datum izdavanja:
31.12.2010.
Posjeta: 1.940 *