Izvorni znanstveni članak
Frane Petrić i barokna poetika
Elisabeth von Erdmann
; Katedra za slavensku književnost, Sveučilište u Bambergu, Njemačka
Sažetak
U članku se prati porijeklo poetike Frane Petrića iz novoplatonizma i tradicije philosophia perennis te se iznose temelji stava koji je Petrić zauzeo u slavnoj polemici između Tassa i Ariosta.
Petrićeva se poetika time pokazuje kao jedan dalji medij, u kojem izvor razotkriva svoj bitak s obzirom na ne sličnu sličnost i svega u svemu. Na primjeru termina ingenij, oštroumlje, pojam (ingenium, acutezza, concetto) može se pokazati koje značenje i koji kontekst oni unose iz filozofije u paradigmu poetike tako što će biti analogno postavljeni. Time Frane Petrić nastupa kao preteča teorije acutezza odnosno teorije acumena 17. stoljeća. Dakle, zastupnikom je njihova utemeljenja u tajnoj i mistično orijentiranoj philosophia perennis, kako se ona razvijala u renesansi. Prevlast jezičnih aspekata ovih teorija u baroku doduše je gurnula u drugi plan tu činjenicu, ali nije ništa manje utjecajna, budući da se podrazumijeva kao samorazumljiva.
Već u dodatku svojeg prvog djela La città felice razvija Petrić ponovno vezivanje poetike uz filozofiju, učenje o sferama i muzama te teoriju astralnih tijela kao silaženje duše kroz sfere i nebeska tijela, pri čemu duša u sebe uzima odgovarajuće moći. Silaženjem božanske moći preko duše u pjesnika na mjesto koje Petrić označava kao in cima del soprano capo i fiorito ingegno uvodi u poetiku mjesto na kojem se u novoplatonskoj tradiciji dodiruju božansko i ljudsko (na primjer apex mentis, flos intellectus) te povezuje pjesništvo s božanskom inspiracijom. Pjesništvo, analogno s ostalim stvaranjem, postaje izraz razvijajućeg božanskog duha u čovjeku kao mediju s pomoću oštroumlja i pojma. Tako nastaje čudesno (mirabile) kao temeljni princip Petrićeve poetike, čija se prisutnost u pjesništvu opisuje kao začudno (maraviglia). Ono unosi cjelokupno značenjsko bogatstvo novoplatonske filozofije u prostor poetike i pruža filozofske temelje za teorije barokne poetike, koje bi trebale u središte staviti tehničku stranu njene primjene.
Ključne riječi
poetika; polemika; filozofija; renesansa; barok; retorika; duša; univerzum; nebeske sfere; acutezza; acumen; concetto; ingenium; furor; mimesis; mirabile; paradoks; Petrić; Tasso; Ariosto; Pellegrino; Gracián; Tesauro; Zoroaster; Hermes Trismegist; Ficino
Hrčak ID:
67063
URI
Datum izdavanja:
8.12.2008.
Posjeta: 1.799 *