Stručni rad
Višepismenost i višejezičnost hrvatskoga u prošlosti: benediktinci i Pravilo sv. Benedikta iz 14. stoljeća
Martina Poljanec
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tanja Kuštović
orcid.org/0000-0001-5601-3183
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
U Hrvatsku benediktinci stižu vjerojatno u 7. stoljeću. U njihovim se samostanima razvijaju skriptoriji, zahvaljujući kojima se i danas dobiva uvid u tekstove koji bi bez njih vjerojatno bili izgubljeni. Uz latinski se jezik benediktinci u Hrvatskoj služe hrvatskostaroslavenskim. Pišu latinicom, ali i glagoljicom i ćirilicom pa su tom tropismenošću dali poseban pečat hrvatskoj kulturi. U toj staroj hrvatskoj višejezičnosti i višepismenosti važnu je ulogu imao papa Inocent IV. koji 1252. godine na molbu benediktinaca samostana Sv. Nikole u Omišlju na otoku Krku dopušta benediktinskim redovnicima-glagoljašima uporabu glagoljaškoga pisma umjesto latinice i u crkvi uporabu hrvatskostaroslavenske liturgije umjesto latinske. Neki od najvažnijih pisanih spomenika hrvatske kulture djelo su benediktinaca: natpis kneza Trpimira, Povaljska listina, Bašćanska ploča i Regula svetog Benedikta. U radu se predstavlja jedini današnji muški benediktinski samostan na otoku Pašmanu i Regula svetoga Benedikta, jedini sačuvani glagoljski rukopis Pravila sv. Benedikta iz 14. stoljeća, vjerojatno najstariji poznati prijevod benediktinskih pravila s latinskoga na neki živi jezik.
Ključne riječi
benediktinci; latinica; glagoljica; ćirilica
Hrčak ID:
79669
URI
Datum izdavanja:
28.11.2011.
Posjeta: 4.429 *