Izvorni znanstveni članak

Jezične kompetencije učenika u hrvatskoj nastavi u inozemstvu

Dunja Pavličević-Franić orcid.org/0000-0002-8844-4268 ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tamara Gazdić-Alerić orcid.org/0000-0001-5035-1587 ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Katarina Aladrović Slovaček orcid.org/0000-0002-0706-9436 ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Tijekom projekta Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome diskursu hrvatskoga jezika (Učiteljski fakultet, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006. – 2010.) provedeno je istraživanje o ovladanosti hrvatskim kao drugim jezikom u djece hrvatskih iseljenika u Njemačkoj (Baden-Württemberg). Ispitanicima koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu, hrvatski je jezik bio jedini ili jedan od dva idioma u ranome djetinjstvu, dok im je polaskom u vrtić ili školu, odnosno izlaskom iz uže obiteljske sredine, njemački jezik postao
primarno sredstvo sporazumijevanja. Tako je hrvatski postao drugi jezik (J2), iako većina ispitanika to negira.
Istraživanjem se željelo ispitati zadovoljstvo ispitanika hrvatskom nastavom u inozemstvu te koji su najvažniji razlozi njezina pohađanja. Također se željelo istražiti u kakvu su odnosu samoprocjena znanja hrvatskoga jezika učenika i njihova jezična kompetencija na različitim jezičnim razinama. Osobita je pažnja posvećena istraživanju razlika u jezičnoj kompetenciji učenika na leksičkoj, sintaktičkoj i tekstnoj razini, odnosno istraživanju međuodnosa jezičnoga unosa i ovladanosti hrvatskim jezikom kao J2. Na uzorku ispitanika (N = 100) istražena je i korelacija između godina učenja jezika i stupnja usvojenosti hrvatskoga jezika kao drugoga.
U istraživanju su kao instrumenti ispitivanja korišteni upitnik o zadovoljstvu učenika, test jezične kompetencije na hrvatskome jeziku i pedagoško promatranje. Podaci su analizirani i obrađeni u SPSS programu za statistiku. Hi-kvadrat testom utvrđeno je postoji li statistički značajna razlika u točnosti imenovanja pojmova i njihova uklapanja u rečenice, dok je analizom varijance utvrđeno postoji li statistički značajna razlika u rezultatima tekstne kompetencije s obzirom na godine učenja hrvatskoga jezika. Pearsonov koeficijent
korelacije pokazao je povezanost između godina učenja hrvatskoga jezika i samoprocjene znanja, a Poinbiserijalni koeficijent povezanost godina učenja i rezultata leksičke kompetencije te rezultata na razini sintaktičke kompetencije.
Istraživanje je pokazalo da su ispitanici zadovoljni hrvatskom nastavom u inozemstvu te da im je hrvatski jezik potreban kako bi se sporazumijevali u različitim situacijama koje iziskuju znanje hrvatskoga jezika. Ispitanici su u većini imali visoko mišljenje o svome znanju što nije u skladu s rezultatima testa kojim se ispitivala njihova jezična kompetencija na različitim jezičnim razinama.
Pokazalo se da su ispitanici najuspješniji na leksičkoj razini, da su nešto manje uspješni na sintaktičkoj razini, a da su na testu jezične kompetencije na tekstnoj razini, uporabi jezičnoga znanja na razini višoj od razine rečenice, postigli najlošije rezultate, što je na početku istraživanja i pretpostavljeno.
Rezultati istraživanja također pokazuju da na postavljenu zavisnu varijablu (razvoj komunikacijske kompetencije na leksičkoj, sintaktičkoj i tekstnoj razini) utječe nezavisna varijabla (godine učenja hrvatskoga jezika) jer ispitanici koji duže uče hrvatski jezik pokazuju i statistički značajno bolje rezultate na testu jezične kompetencije na leksičkoj i tekstnoj razini.
Podaci dobiveni istraživanjem poslužit će za analizu nastave hrvatskoga jezika kao drugoga u inozemstvu, te za usporedbu procesa ovladavanja hrvatskim standardnim jezikom kao J2 u inozemstvu i u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi

jezične kompetencije; komunikacijska kompetencija; hrvatska nastava u inozemstvu; usvajanje hrvatskoga kao drugoga jezika

Hrčak ID:

82869

URI

https://hrcak.srce.hr/82869

Datum izdavanja:

15.4.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.908 *