Nafta, Vol. 63 No. 5-6, 2012.
Pregledni rad
Budućnost opskrbe hrvatskog tržišta plinom s motrišta uvozne infrastrukture
Stevo Kolundžić
Sažetak
Nakon uspješne realizacije prvog uvoza prirodnog plina za hrvatsko tržište, u dalekoj 1978. godini, tijekom proteklih tridesetak godina su osmišljena, ali ne i realizirana, tri projekta za opskrbu dodatnim količinama; uvoz alžirskog plina (pregovori su trajali od 1980. do 1988.), prvi projekt izgradnje terminala za uvoz ukapljenog prirodnog plina (1990. do 1995.), drugi projekt izgradnje terminala (aktivnosti započele 2003.). Na žalost, niti jedan nije ostvaren.
Uz te projekte, nakon 2000. su nicali međunarodni regionalni projekti; Nabucco Pipeline, Južni tok (South Stream), Transjadranski plinovod i Jadransko-Jonski odvojak (Trans Adriatic Pipeline and Ionic-Adriatic Pipeline). Svaki od tih projekata, pod uvjetima da se realiziraju, mogao bi biti nositelj dodatne opskrbe plinom hrvatskog tržišta. Ti, kao i noviji projekti, gledajući potrebe hrvatskog tržišta u skoroj budućnosti, (2014.), kada istječe ugovor između INE i ENI-a o uvozu plina, svi su odreda zakašnjeli. Uz to, država mora osnažiti postojeću ili donijeti novu Energetsku strategiju. To tim više što bi RH trebala u 2013. postati punopravna članica Europske Unije a energetsko tržište biti potpuno otvoreno. Te zgusnute obveze i termini nameću vladi žuran postupak za reorganizacijom energetskog sektora u nadležnom ministarstvu.
Iskustvo nalaže skepsu oko podobnosti postojeće infrastrukture za uvoz dodatnih količina plina za domaće tržište. Idejno rješenje, ponuđeno od strane stručnjaka tvrtke Plinacro za isporuku ukapljenog prirodnog plina na način da se u prvoj fazi izgrade instalacije za privez metanijera i uređaji za istovar ukapljenog prirodnog plina, a u drugoj fazi plutajući terminal, prošlo je bez odaziva. Pogotovo u nadležnom ministarstvu. Formalno, u 2013., konzorcij za LNG terminal na Krku razmotrit će nastavak aktivnosti za gradnju terminala. No, u međuvremenu je došlo do velikih promjena na tržištu plina; uslijed krize potrošnja plina pada, a postojeći europski LNG terminali u posljednje dvije do tri godine, rade s minimalnim kapacitetom. Planirani terminal na otoku Krku je bio dimenzioniran da s dvije trećine kapaciteta opslužuje strana tržišta. Danas su ta tržišta, pogotovo nakon puštanja u rad neke infrastrukture za europsku opskrbu kao što je Sjeverni tok, opskrbljena s dostatnim količinama plina, a u skoroj budućnosti će se vidjeti hoće li se u Europi ponoviti američki uspjeh u razradi i privođenju proizvodnji nekonvencionalnih rezervi plina.
Ključne riječi
opskrba plinom; ukapljeni pririrodni plin - UPP; nekonvencionalne rezerve plina; diverzifikacija izvora i putova opskrbe
Hrčak ID:
84306
URI
Datum izdavanja:
30.6.2012.
Posjeta: 3.865 *