Izvorni znanstveni članak
PRIRODOZNANSTVENA IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA ŠUMSKIH EKOSUSTAVA HRVATSKOG KRŠKOG PODRUČJA
Jakob Martinović
; Braće Domany 4, Zagreb, Hrvatska
Andrija Vranković
; Božidara Magovca 55, Zagreb, Hrvatska
Ante Kutle
; Lijepa naša, Palmotićeva 17, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Polazeći od već povijesnih i nepogovornih spoznaja da se: “metodološki klasifikaciju i vrednovanje šumskih ekosustava može najbolje postići, ako se oni definiraju kao pedološko-vegetacijski slijed i to: taksonomskom jedinicom vegetacije u smislu Braun-Blanquet-ove fitocenološke škole i pedosistematskom jedinicom tla u smislu Srednje europske pedološke škole (Gračanin
1950)” autori razmatraju stanje o tome na hrvatskom krškom području. Utvrđeno je, da su ranije izrađene klasifikacije šuma i šumskih staništa (Ekološko-gospodarski tipovi Šumarskog instituta Jastrebasko, Corine Land Cover 2000 Hrvatska Ministarstva za zaštitu okoliša i Nacionalna klasifikacija staništa Ministarstva kulture) najčešće jednoulazni deskripcijski sustavi, koji nisu mogli polučiti očekivane rezultate i nedovoljne su valjanom gospodarenju (uzgoju i iskorištavanju) šuma. Glavni kriterij naše klasifikacije šumskih ekosustava na kršu su klima i tlo iskazani u zakonitostima pedološko-vegetacijskog slijeda. Pokazalo se (Bertović 1987), da Horvatove klimatogene biljne zajednice mogu biti istoznačnice za klimatska područja, odnosno tipove klime. Prema tome pedološko rasčlanjenje Horvatovih biljnih zajednica na pedosistematske jedinice dolazimo do kombnacija taksonomskih jedinica tla i vegetacijskog pokrivača i identifikacije tipova šumskih ekosustava. Autori su iskazali (tab. 2 i 3) 66 glavnih tipova i 139 podtipova šumskih ekosustava na Hrvatskom krškom području, koje se može razvrstati u 3 (tri) klasifikacijske kategorije i to: a) klasa (područje ekosustava): Obuhvaća sve tipove ekosustava u jednom bioklimatskom području; b) tip ekosustava: Osnovna je jedinica klasifikacije i određena je bioklimatskim područjem ili podpodručjem, Horvatovom biljnom zajednicom i u njoj dominantno zastupljenim taksonoskim jedinicama (tipovima i podtipovima) tla. Iskustvo pokazuje, da se Horvatove klimazonalne zajednice rasčlanjuju na 2 do 4 tipa šumskih ekosustava; c) podtip ekosustava. Izdvaja se bioklimatom, biljnom zajednicom i u toj zajednici zastupljenih edafski kontrastnih pedohora. Tako definirani podtipovi šumskih ekosustava najprikladniji su za gospodarenje šumama i izradu detaljnih karata šumskih ekosustava. Predmetni sustav klasifikacije primjenjivan je i provjeravan u dugom razdoblju, a nalazi su iskazani u opširnom djelu o Gospodarenju šumskim tlima u Hrvatskoj (Martinović 2003). Najvažniji rezultati primjene klasifikacije postignuti su u proučavanju rasta i prirasta šumskog drveća, procesa tehnogeneze šumskih ekosustava, te utjecaja turizma i rekreacije na potrajnost šumskih ekosustava. Nadalje, naša je klasifikacija našla primjenu i u
prostornom planiranju, obnovi opožarenih šuma i u konzervaciji kopnenih ekosustava
Ključne riječi
Hrvatsko krško područje; klasifikacija šumskih ekosustava; tipovi pedohora; klimazonalna vegetacija
Hrčak ID:
68092
URI
Datum izdavanja:
25.2.2011.
Posjeta: 2.335 *