Izvorni znanstveni članak

Sv. Petar - Ilovik, bitna pomorska postaja od antike do srednjeg vijeka

Sébastien BULLY ; CNRS, ARTeHIS, 6 Boulevard Gabriel, Dijon, France
Morana ČAUŠEVIĆ-BULLY ; Stran 2, 51513 Omišalj, Croatie

Sažetak

Otočić Sveti Petar nalazi se u neposrednoj blizini otoka Ilovika, te zajedno s njime tvori kanal vrlo povoljan za
sidrenje brodova s plitkim gazom te za sklanjanje od svih tipova vremenskih nepogoda, posebice bure za zimskih, te
rijeđe ljetnih mjeseci. Ovako povoljnim pomorskim karakteristikama pridružuje se i činjenica da se ovo malo otočje
nalazi na samom rubu dubokog kvarnerskog zaljeva, te tako omogućuje relativno brzu komunikaciju s lokalnim
sjeverno-liburnskim centrima, bez dubljeg zadiranja u Kvarner i napuštanja glavne pomorske rute koja je spajala
Sjeveroitalski i istarski prostor s ostatkom Dalmacije, upravo putem pogodnih i zaštićenih prolaza među kojima se
svakako nalazi i ovaj Ilovički.
Zasigurno su na otočiću Svetom Petru upravo iz ovih razloga nikli lokaliteti gotovo nevjerojatnih dimenzija u
usporedbi s malom veličinom otočića. Tako smo tijekom 2011. godine imali prilike geodetski snimiti vidljive ostatke
oveće rimske maritimne vile, čiji ostaci nepobitno dokazuju njenu pomorsku funkciju. Od prepoznatih prostorija
izdvojit ćemo onu centralnu čije se tlocrtne karakteristike približavaju onima većih skladišnih prostora rimskoga
doba. Pridodamo li ovdje i nalaz nadgrobnog natpisa pronađenog na susjednom Iloviku prilikom iskopavanja crkve
Svetog Andrije pod vodstvom arheologa Ranka Starca, koji spominje mogućeg vlasnika vile, člana obitelji Kornelija,
edila i quattorvira Aquileie, spomenuta vila dobiva i novu dimenziju. Za pretpostaviti je da se upravo izgradnjom
ove vile, koja je mogla pripadati akvilejskom magistratu, željelo upravljati i kontrolirati ne samo pomorski put, već
prvenstveno i protok robe te trgovina između Istoka i Zapada, te možda čak i količina robe koja je ulazila u Kvarnerski
zaljev. U tom bi se slučaju otočić Sveti Petar ne samo nalazio na prometnom putu, već bi zapravo predstavljao
i svojevrstan “robni” centar, iz kojeg je roba mogla biti lokalnim pomorskim putevima dalje prosljeđivana prema
centrima kao što su Senia, Tarsatica ili pak prema drugim, otočnim centrima dublje uvučenim u kvarnerski zaljev,
kao što su primjerice Arba ili Curicum.
Isto je tako danas neosporno da se u neposrednoj blizini spomenute vile nalazi i jedna od većih bazilika na
Kvarneru – širine punih 20 m, dok joj se dužina može pretpostaviti na oko 39 m – koja se očito ne nalazi slučajno
upravo na ovome mjestu. Ova je građevina, koja je bila i predmetom dvogodišnje istraživačke kampanje, bila do
sada poznata samo kao ostatak benediktinskog samostana spomenutog jednom donacijom iz 1071. godine. Do sadašnji
istraživači uglavnom su smatrali da se ovaj samostan smjestio unutar ostataka bizantske utvrde ranga kastela.
Nakon izrade detaljne analize elevacija sačuvanih prosječno do 4 m visine, uz otvaranje sondi u recentnoj žbuci, te
nekoliko sondažnih istraživanja u unutrašnjosti i izvan građevine (opsežnija istraživanja nisu moguća radi ilovičkog
groblja koje se danas nalazi u interijeru) možemo tvrditi da se zapravo radi o ovećoj bazilici akvilejskog tipa,
trobrodnoj crkvi s ravnim začeljem i upisanom apsidom flankiranom dvama aneksima, te s vestibulom u pročelju.
Ovakav tip crkve, koji bi više odgovarao gradskom okruženju negoli malom kvarnerskom otočiću, zasigurno na tom
mjestu prenosi jasnu poruku. Možemo pretpostaviti, nažalost bez mogućnosti sigurne provjere, da ona predstavlja
kontinuitet važnosti Svetog Petra na plovnom putu, što neizravno ukazuje na kontinuitet plovidbe istim rutama
kroz razdoblje kasne antike, a smještanje samostana unutar njenih zidina potvrđuje taj isti kontinuitet i kroz razdoblje
srednjeg vijeka.

Ključne riječi

Hrčak ID:

104334

URI

https://hrcak.srce.hr/104334

Datum izdavanja:

1.8.2012.

Podaci na drugim jezicima: francuski

Posjeta: 2.133 *