Izvorni znanstveni članak

Je li otok Mljet – Melita u Dalmaciji-Otok brodoloma Sv. Pavla?

Marija BUZOV orcid.org/0000-0002-0397-2740 ; Institute of archaeology Gajeva 32 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak

Istočna obala Jadrana od prapovijesti, antike i ranog srednjeg vijeka bila je povezana s mjestima zapadne obale
Jadrana, ali i s nekim krajevima Sredozemlja. Pored ribarstva, razmjene dobara, putovanja, na Jadranu su se dogodili
i brodolomi o čemu svjedoče brojni nalazi.
Na problematiku brodoloma Sv. Pavla u vodama Mljeta upozorio je europsku znanstvenu javnost, Ignjat Đurđević,
koja je njegovo djelo Divus Paulus Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur naufragus et Melitae Dalmatensis
insulae post naufragium hospes sive de genuino significatu duorum locorum in Actibus Apostolicis. Venetiis, apud
gristophorum Zane Superiorum permissum, ac privilegio MDCCXXX. primila s velikim zanimanjem.
No, i prije navedenog djela Ignjata Đurđevića o brodolomu Sv. Pavla u vodama otoka Mljeta znamo zahvaljujući
dubrovačkoj tradiciji koja se može pratiti na temelju pisanih izvora od Geografije Ananije Širaka, armenskog geografa,
matematičara i astronoma iz 7. st. (591. –636.) preko cara i povjesničara Konstantina Porfirogeneta iz 10. st.
Gdje se dogodio brodolom Sv. Pavla? Pojedini su znanstvenici iskazali svoje slaganje ili neslaganje s Đuđevićevom
tvrdnjom da je Sv. Pavao doživio brodolom, kako se čini, u mljetskom zaljevu ravne obale u blizini današnjih
naselja Saplunare i Korita na jugoistočnoj strani otoka Mljeta, a ne Malte. Glavni kritičari teze da se brodolom
dogodio na Mljetu bili su Vimer, Bulić, Nikolanci, Tomić, Švab i drugi, a da se brodolom dogodio na Malti donosi i
Biblija i Biblika. Pojedini autori spominju brodolom no ne uzimaju u obzir da se brodolom mogao desiti kod otoka
Mljeta u Dalmaciji.¸
Na temelju analize hidrometeoroloških elemenata jugoistočne obale otoka Mljeta i maritimnih svojstava antičkog
broda, zapisa iz Djela Apostolskih te promišljanjima i tumačenjima različitih autora, Miloš Brajević i Stjepo
Đurđević-Tomaš upućuju na mogućnost pozicioniranja brodoloma Sv. Pavla na jugoistočnoj obali otoka Mljeta u
zaljevu ravne obale. Autori definiraju da pojam “zaljev ravne obale” prema Djelima apostolskim označava uvalu u
kojoj je moguć pouzdan i siguran iskrcaj, izlazak na kopno brodolomaca. No, pri prilasku “zaljevu ravne obale” brod
se nasukao na hrid. No, iako je bilo zacijelo među brodolomcima i neplivača, svi su spašeni što govori o blizini obale
i najvjerojatnije mirno more u zaštićenom dijelu. Zaljevi “Uvala Nad Garma” i “Uvala Podškolj” s otocima Veliki i
Mali školj pružaju odličan zaklon od utjecaja jugoistočnog vjetra i valova te omogućuju siguran iskrcaj brodolomaca.
Po mišljnju Brajevića i Đurđevića-Tomaša zaljev Velikog i Malog školja odgovara opisu Ditalasa prema svetom
Luki, tj. dvomorskog mjesta ili dvomorja. Iz pomorske prakse autora, kad se pomorac nalazi na brodu na udaljenosti
jednog kabela od Velikog školja za vrijeme jugoistočnog vjetra, ima privid da su stvarno dva mora; olujno koje udara
o greben, s jugoistočne strane i mirno sa sjeverozapadne strane koje pouzdano osigurava zaklonište.
Spomenute pozicije prema Đurđeviću, Palunku i Ničetiću udovoljavaju svim maritimnim, a posebice vizualnim
opisima u Djelima apostolskim te dokazuju mogućnost brodoloma sv. Pavla na jugoistočnoj obali otoka Mljeta u
“zaljevu ravne obale”. Autori drže vjerodostojnima stavove Palunka i Ničetića s obzirom na dubinu i položaj Velikog
i Malog školja, koji prave prirodni valobran, odnosno dvomorje.
Na otoku Mljetu otkrivena su dva nalazišta ranokršćanskih sakralnih spomenika od kojih se prvo nalazi na visoravni
uz more kod naselja Saplunare i Korita a drugo u naselju Polače u samom starom Palatiumu. Građene su kao
dvojne crkve, no ne znamo tko im je bio titular.
Novija arheološka istraživanja na Mljetu potvrdila su ostatke još jedne ranokršćanske bazilike, koja bi možda
prema predaji mogla pripadati crkvi sv. Pavla, te druge koju možemo datirati u kraj 11. st. Bazilika se nalazi na jugoistočnom
dijelu otoka u blizini otočića Veli školj, mjesta gdje se držimo nasukao brod sv. Pavla, koju je zabilježio
Vicko Palunko. Prvu crkvu možemo datirati u 5/6. st.
Nalazi crkava potvrđuju da je na Mljetu postojala značajna kršćanska zajednica.
Kontinuitet dubrovačke svetopavlovske tradicije možemo potvrditi spomenicima likovne umjetnosti primjerice
najstarijim likom sv. Pavla izrađenim u emajlu na relikvijaru desne ruke sv. Vlaha iz 11. st. u Dubrovniku, lik svetog
Pavla na triptihu Majke Božje iz 15. st. iz crkve sv. Vlaha, ukrasna sličica s likom sv. Pavla na dalmatici sv. Vlaha
oltarne pale iz 15. st., potom s više renesansnih ostvarenja slikarske škole Dubrovnika posebice likom sv. Pavla u
društvu sv. Vlaha na poliptihu istaknutog hrvatskog slikara Nikole Božidarevića u Dominikanskoj crkvi itd. Treba
istaknuti da je na području dubrovačke biskupije postojalo 6 crkava podignutih u čast sv. Pavla od kojih je jedino
danas sačuvana u Paljem Brdu u Konavlima, a na njezinu ranokršćansko podrijetlo upućuje rozeta. Na otoku Mljetu
u selu Korita nedaleko mjesta brodoloma otkriveni su temelji crkve sv. Pavla. Crkve sv. Pavla bile su sagrađene i
u Stonu gdje postoji toponim SuPavo, Šipanu gdje postoji brdo sv. Pavla, u Župi Dubrovačkoj gdje je kako svjedoče
arhivski dokumenti uz potok Pijavičino bila crkva sv. Pavla. Da je kult sv. Pavla bio snažno razvijen ukazuje činjenica
da je po imenu svetog Pavla nastalo preko tri stotine različitih prezimena.
Na kraju bismo mogli istaknuti da dvojbu koju nam je ostavio pisac Djela, nije lako razriješiti, no brojne indicije
govore u prilog tezi da se Pavlov brodolom dogodio na jadranskoj Meliti.
Na temelju antičkih izvora o plovidbi Jadranom, hrvatske latinske baštine i arheoloških nalaza pokušali smo
sažeto odgovoriti je li Mljet – Melita u Dalmaciji otok brodoloma sv. Pavla.

Ključne riječi

Hrčak ID:

104344

URI

https://hrcak.srce.hr/104344

Datum izdavanja:

1.8.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.194 *