Izvorni znanstveni članak
Pedagoško utemeljenje kurikuluma socijalnih kompetencija u školi
Goran Livazović
; Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Odsjek za pedagogiju
Sažetak
U radu su prikazani rezultati istraživanja u sklopu projekta Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi 1 pri Zavodu za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz 2011. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 2661 učenika 7. i 8. razreda osnovne škole iz četiri makroregije Republike Hrvatske. Cilj istraživanja je utvrditi ulogu i kvalitetu socijalnih kompetencija i odnosa u školi u izgradnji školskog kurikuluma. Faktorskom analizom utvrđeno je 12 faktora, sa zadovoljavajućom pouzdanošću tipa unutarnje konzistencije, od α=0,88 do umjerenih α= 0,62. Dimenzije socijalnih kompetencija i odnosa učenika analizirane su t-testom za nezavisne uzorke s obzirom na razred, školski uspjeh i pedagoške mjere. U pravilu, na svim varijablama značajno više rezultate postižu mlađi učenici, koji češće pomažu i surađuju s drugima (p< .01), imaju izraženiji osjećaj kreativnog učenja i zadovoljstva u radu (p< .001), pozitivnije ocjenjuju rad i potporu učitelja te primjerenost njihova odnosa (p< .001), pozitivnije ocjenjuju suradnju škole i roditelja te pomoć učenicima s posebnim potrebama (p< .001), kao i ulogu škole u razvijanju suradnje i prijateljstva (p< .001), te izražavaju veću odgovornost i sklonost mirnom rješavanju sukoba (p< .001). Prema spolu: mladići značajno češće nasilno rješavaju sukobe (p< .001), dok djevojke značajno izraženije pomažu i surađuju s drugima (p< .001), kreativnije su u radu i zadovoljnije učenjem (p< .05) te pozitivnije ocjenjuju profesionalni rad i odnos s učiteljem (p< .001). Prema uspjehu: slabiji učenici su značajno najnezadovoljniji školom i učiteljima (p< .001), najteže se prilagođavaju vršnjacima (p< .001) te pokazuju najmanje razumijevanja i brige za druge (p< .001). Pri tomu, značajno su najskloniji tjelesnoj agresivnosti u sukobu (p< .001), a najrjeđe su skloni verbalnoj ili odnosnoj agresivnosti, kojima su najskloniji učenici s odličnim uspjehom (p< .01). S obzirom na pedagoške mjere, analiza razlika je dihotomna - učenici s mjerama ukora ili opomene iskazuju značajno najslabije socijalne kompetencije i odnose u školi (p< .001), dok su one kod učenika s izrečenim pohvalama i nagradama u pravilu najizraženije (p< .001). Korelacijska analiza pokazala je višestruke značajne pozitivne korelacije između najvažnijih dimenzija socijalnih kompetencija i odnosa u školi. Važna je i negativna korelacija verbalne i odnosne agresivnosti te nasilnog rješavanja sukoba sa svim ostalim faktorima, uz međusobno značajnu pozitivnu korelaciju (r=,64***).
Ključne riječi
socijalne kompetencije; kurikulum; odgoj i obrazovanje; suradnja i odnosi u školi
Hrčak ID:
113446
URI
Datum izdavanja:
20.11.2012.
Posjeta: 4.053 *