Filozofska istraživanja, Vol. 26 No. 3, 2006.
Izvorni znanstveni članak
Teologija: teološka analiza Einsteinova pojma Boga s implikacijama za njegovu sliku svijeta
Tonči Matulić
Sažetak
Istraživanje religioznog iskustva velikih umova oduvijek predstavlja zahtjevan, ali izazovan i ništa manje kontroverzan pothvat. A kad je takvo istraživanje fokusirano na jednog od najvećih fizičara XX. stoljeća, a to bi onda moglo značiti i uopće, Alberta Einsteina (1879.–1955.), onda stvar dobiva na težini, ali nesumnjivo i na atraktivnosti. Ta je konstatacija zadana golom činjenicom Einsteinova učestalog spominjanja religije i Boga u njegovim znanstvenim i popularnim spisima, ali su možda daleko značajnija takva spominjanja u privatnim pismima i istupima u javnim predavanjima u kojima se nije libio govoriti o svojim osobnim viđenjima religije i Boga. Primjerice, Max Jammer, filozof, fizičar i bivši rektor Bar-Ilan Sveučilišta u Jeruzalemu, osvjetljavajući studiozno Einsteinov intimni, tj. osobni i znanstveni, tj. javni odnos prema religiji, tvrdi da su njegove fizikalne spoznaje i razumijevanje religije duboko povezani. U tom pretpostavljenom kompleksu odnosa, za Einsteina spoznaja prirode
istovremeno otkriva Božje tragove. Štoviše, po njemu je upravo pomoću prirodnih znanosti moguće uhvatiti i shvatiti Božju za-misao. Ovakvo gledanje na prirodu u XVIII. stoljeću je sačinjavalo sukus »prirodne teologije«. No, Einsteinov život i djelo se smještaju cijela dva stoljeća kasnije. Stoga je sasvim na mjestu istraživanje nekih teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta. Jer upravo je Einstein svojim najvažnijim prirodoznanstvenim otkrićima, točnije specijalnom teorijom relativnosti (1905.) i općom teorijom relativnosti (1915./1916.) istovremeno »pokopao« dva i pol stoljeća dugu vladavinu newtonovske slike svemira, bazirane na fizikalnim postulatima klasične mehanike, i postavio solidne temelje za uspostavu nove slike svemira, bazirane na fizikalnim postulatima kvantne mehanike i na načelu neodređenosti. Tom je epohalnom obratu, u smislu znanstvene revolucije i smjene paradigme (Th. Kuhn), kumovao Einstein, koji je doslovno potkopao tradicionalne temelje poimanja stvarnosti, svodeći takoreći sav problem na jednu konstataciju: »Jedina stvar koja je neshvatljiva o svijetu jest ta da je on shvatljiv« (Einstein). A ta je činjenica uvjetovala burnu filozofsku i teološku raspravu koja traje do danas. No, na pitanje canterburyjskog nadbiskupa R. Th. Davidsona: »Kakav bi učinak relativnost mogla imati na religiju?«, Einstein je bez oklijevanja odgovorio: »Nikakav. Relativnost je čisto znanstvena stvar i nema ništa s religijom.« Istina, direktno ne baš, ali indirektno veoma kompleksan i izazovan učinak. Stoga su u istraživanjima teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta dva teološka pitanja
neizbježna. Prvo, što točno znači riječ ‘Bog’ za Einsteina? Drugo, koje implikacije ima priziv na Boga za Einsteinovu matematiku i fiziku? Budući da, nasuprot uvjerenju mnogih u Einsteinov ateizam, postoji također uvjerenje mnogih u njegovo duboko religiozno iskustvo koje se temeljilo na štovanju »misterija« svemira, nameće se i treće, najzahtjevnije teološko pitanje, čiji odgovor doduše ne ovisi o odgovorima na prethodna dva pitanja, ali itekako može baciti dragocjeno svjetlo na njihov smisao i značenje. Naime, i židovska i kršćanska i islamska teologija polaze od vjere u jednoga Boga kao Stvoritelja svijeta. Svijet je, stoga, eminentno stvorenje, tj. učinak Božje stvarateljske volje, dakako, misleći pritom pod pojmom
svijeta cjelokupnu materijalnu stvarnost, a ne samo ljudski svijet. Teologija, dakle, govori o svijetu kao stvorenju, dok prirodne znanosti govore o svijetu kao prirodi, tj. govore o prirodnom svijetu. To je razlog zašto kršćanska teologija ne može ostati postrance glede načina prirodoznanstvenog opisivanja svijeta, budući da je u samu narav teologije upisan zahtjev za neprestanim preispitivanjem uvjeta i mogućnosti usklađivanja tih opisivanja s pretpostavljenom
vjerom u Bog kao Stvoritelja svijeta. Židovska i kršćanska vjera u stvaranje svijeta potvrđuje da ama baš ništa ne postoji što ne bi bilo stvoreno od Boga, pa tako ni materija. Dakle, treće teološko pitanje možemo formulirati ovako: Kakav je odnos realno moguć između Boga i njegova stvorenja u kontekstu nove – prirodoznanstvene – slike svijeta?
Ključne riječi
Albert Einstein; teologija; pojam ‘Boga’; slika svijeta; prirodna znanost; religija
Hrčak ID:
11161
URI
Datum izdavanja:
5.10.2006.
Posjeta: 4.768 *