Pregledni rad
UBLAŽAVANJE POJAVE MIKOTOKSINA U KRMI I NJIHOVIH UČINAKA NA ŽIVOTINJE
Darko Grbeša
orcid.org/0000-0002-4463-1221
; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Marija Duvnjak
; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Kristina Kljak
orcid.org/0000-0003-2655-897X
; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Hrana mora biti slobodna od tvari i mikroorganizama koji ugrožavaju zdravlje ljudi i životinja. Mikotoksini su prepoznati kao jedna od najvećih i najraširenijih opasnosti koja se pojavljuje u cijelom lancu proizvodnje hrane, osobito u stresnim ekstremnim vremenskim
prilikama. Nema načina potpunog sprečavanja pojave toksikogenih plijesni i lijeka protiv mikotoksina pa se moraju provoditi složene i sveobuhvatne mjere ublažavanje njihove koncentracije putem (1) smanjenog razvoja patogenih plijesni i produkcije mikotoksina
na krmivima tijekom cijelog procesa proizvodnje od polja do valova, (2) odstranjivanja stvorenog mikotoksina s krme ili (3) iz probavnog trakta životinje. Smanjenje pojavnosti i nepovoljnih učinaka mikotoksina zahtijeva objedinjena znanja iz područja
biologije usjeva, agronomije, ekologije gljiva, metoda žetve/berbe, skladištenja, prerade krme i strategija detoksikacije. Prevencija rasta plijesni u polju drži se najučinkovitijom metodom kontrole mikotoksina a sastoji se u primjeni plodoreda, navodnjavanja, primjerenoj gnojidbi, suzbijanju korova, sjetvi otpornih usjeva, ranijoj sjetvi i žetvi, korištenju netoksičnih sojeva plijesni i drugih mjera. Međutim, u godinama povoljnim za razvoj plijesni
niti predžetvene mjere ne otklanjaju mikotoksine iz krme. Porast početne kontaminacije sprečava berba i skladištenje suhog i cjelovitog zrnja koje se propuhuje i elevira te se provode sanitacije i fumigacije skladišta. Fizikalne mjere se provode prije i/ili nakon skladištenja i prije hranjenja životinja, a svode se na uklanjanja većeg dijela najčešće jednog ili nekoliko ali ne i svih prisutnih mikotoksina ljuštenjem, separacijom, sortiranjem, ispiranjem,
otapanjem mikotoksina, hidrotermičkom obradom i drugim metodama. Kemijsko tretiranje također različito uspješno uklanja pojedine mikotoksine, a koriste se sljedeća sredstva: kalcij hidroksid, amonij hidroksid, monometilamin, natrij bisulfit, vlažni i suhi ozon, klor, vodikov peroksid, askorbinska kiselina, klorovodična kiselina, benzojeva kiselina, urea, sumporni dioksid, formaldehid, amonijak i amonijev hidroksid, bakar sulfat. U konzerviranju vlažne krme koriste se antifungalne kiseline. Biološke metode obuhvaćaju
upotrebu mikroorganizama koji vežu na sebe ili razaraju pojedine mikotoksine, dodaju se netoksične plijesni te mikotoksin razarajući enzimi. U hranu životinja dodaju se brojne tvari koje sprečavaju apsorpciju mikotoksina, među kojima se najčešće koriste različite silikatne gline koje uspješno vežu aflatoksin ali istovremeno slabo druge mikotoksine dok širi spektar mikotoksina vežu organski adsorbensi. Kao potpora organizmu u ublažavanju nepovoljnih učinaka mikotoksina koriste se dobra hranidbena praksa, dodaju se antioksidansi te tvari koje pomažu metabolizam jetre. Isto tako, istražuje se i mogućnost cijepljenja domaćih životinja. Zaključno možemo reći da samo upotreba združenih mjera u cijelom proizvodnom lancu, a ne pojedinačne mjere, smanjuje razinu mikotoksina u prihvatljive granice za domaće životinje.
Ključne riječi
mikotoksini; hrana za životinje; mjere ublažavanja
Hrčak ID:
128023
URI
Datum izdavanja:
2.10.2014.
Posjeta: 1.824 *