Synthesis philosophica, Vol. 30 No. 2, 2015.
Prethodno priopćenje
“Antropodiceja” Giambattista Vica između etike, metafizike i povijesti
Claudia Megale
; University of Naples Federico II, Corso Umberto I, IT–80138 Naples
Sažetak
Inzistirajući na razlikovanju lema animus i anima u djelu De antiquissima, Vicu možemo pripisati teoriju koja je u mogućnosti razmotriti osjet, memoriju, fantaziju, te druge sposobnosti blisko vezane uz animus immortale i koje su strane kartezijanskoj koncepciji koja tvrdi da su te sposobnosti podređene res cogitansu. Ovo je polazišna točka kompleksne elaboracije koja će u kasnijim radovima, posvećenima univerzalnom pravu, omogućiti teoretiziranje tog smisla pojmova certum i auctoritas, koji su različiti no ne i odvojeni od veruma ljudskog uma – što postaje poviješću i stoji u samom središtu univerzalne ljudske teodiceje. Ova teodiceja – daleko od neke klasične ontološke interpretacije – može se definirati kao »antropodiceja«, koja u svojemu visu skriva i asimilaciju i preispitivanje problema vikovskog vremena, promatrano kroz lajbnicovsku matricu.
Ključne riječi
Giambattista Vico; anima; animus; antropologija; filozofija; filologija; povijest; metafizika
Hrčak ID:
164520
URI
Datum izdavanja:
27.1.2016.
Posjeta: 2.140 *