Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15516/cje.v18i0.2220
Odnos odgojitelja prema samovrednovanju dječjih vrtića
Maja Drvodelić
; Faculty of Teacher Education, University of Zagreb
Vlatka Domović
; Faculty of Teacher Education, University of Zagreb
Sažetak
Sustavno samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj započelo je 2012. godine i od tada se kontinuirano provodi u obliku jednogodišnjih ciklusa prikupljanja podataka o funkcioniranju ustanove, analize situacije i definiranja jednogodišnjih razvojnih planova (Muraja, 2012). Samovrednovanje je proces kojim se sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnog rada odgojno-obrazovne ustanove kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta njezina rada i stvorilo poticajno radno ozračje (Vranković i Reberšak, 2008). Dosadašnja istraživanja iz područja samovrednovanja u Republici Hrvatskoj uglavnom se odnose na samovrednovanje škola (Bezinović, 2010., Reberšak, 2009.), a u ovome radu fokus je na procesu samovrednovanja ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Na uzorku od 170 odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima u RH ispitana su mišljenja o procesu samovrednovanja dječjih vrtića. Cilj rada bio je analizirati postoje li razlike u odnosu odgojitelja na aktivno sudjelovanje u tom procesu s obzirom na vrstu završene edukacije iz područja samovrednovanja. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. U prvoj su skupini bili odgojitelji koji nisu prošli nikakvu edukaciju, u drugoj odgajatelji koji su završili kolegij o samovrednovanju na diplomskom studiju, a u trećoj odgojitelji koji su sudjelovali u kraćem stručnom usavršavanju. Dodatni je cilj bio utvrditi može li se, i u kojoj mjeri, na osnovi odnosa odgojitelja prema samovrednovanju i duljini radnog staža predvidjeti njihova spremnost na aktivno uključivanje u proces samovrednovanja vrtića.
Rezultati pokazuju da se odgojitelji koji su tijekom diplomskog studija pohađali kolegij o samovrednovanju smatraju bolje osposobljenima od onih koji su završili neki oblik kratkotrajnog stručnog usavršavanja ili nisu ni na koji način bili usavršavani. Oni iskazuju i najveću spremnost za aktivno sudjelovanje u Timu za kvalitetu koji je odgovoran za provedbu samovrednovanja u njihovim vrtićima. Pri predviđanju motiviranosti za aktivno sudjelovanje u procesu samovrednovanja predškolske ustanove najznačajnijim prediktorima pokazali su se stavovi i znanje, odnosno odgojitelji koji su imali pozitivniji stav i veće znanje ujedno su i spremniji sudjelovati u timovima za kvalitetu.
Ključne riječi
obrazovanje odgojitelja; odnos odgojitelja prema samovrednovanju; samovrednovanje predškolskih ustanova
Hrčak ID:
164745
URI
Datum izdavanja:
30.5.2016.
Posjeta: 3.264 *