Filozofska istraživanja, Vol. 36 No. 1, 2016.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi36107
Anaksimenov i Diogenov animatizam
Željko Kaluđerović
orcid.org/0000-0002-6572-4160
; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad
Sažetak
U ovom radu, u fokusu istraživanja dva su relevantna i međusobno povezana Anaksimenova i Diogenova učenja: monistička doktrina o zraku kao načelu i njihov animatizam. Autor razmatra mišljenje dvojice predsokratovaca o oživljenosti, odnosno oduševljenosti svega, što se moglo objasniti i permanentnom pokretljivošću duha, i njegovim opažljivim manifestacijama. Prvobitno načelo, kako su ga Anaksimen i Diogen shvaćali, bilo je razumljeno kao vječno i stoga nužno samouzrokovano ili samopokrećuće, jednom riječju, duša ili život (psyche). Veza život–dah–duša–zrak, kojoj Diogen dodaje i um, bila je utvrđena u drevnom shvaćanju života duše i zraka, ali su Anaksimen i Diogen preoblikovali zatečena stanovišta i filozofski recipirali analogiju duše i zraka što ga čovjek udiše i tako živi. Opažanje i uviđanje da je zrak kozmički ekvivalent duše, odnosno života u čovjeku moglo je, ipak, biti važan motiv da posljednji Milećanin i, možda, posljednji fizičar izaberu aer kao arche svega. I ne samo to nego u skladu s hilozoističkim gledištem, koje su Anaksimen i Diogen u dobroj mjeri dijelili, građa kozmosa morala je u isti mah biti i građa života. Moguće je, zatim, da je i dualna upotreba riječi pneuma u 2. fragmentu (DK13B2) vodila Anaksimena do paralelizma i analogije čovjeka i kozmosa. Diogen je, konačno, uz određene modifikacije, potvrdio sućstveni identitet mikrokozmosa i makrokozmosa, to jest relaciju između »unutrašnjeg« zraka, koji je životodajni princip ljudi i drugih živih bića, njihova duša, i »vanjskog« božanskog zraka, koji svime upravlja i svime vlada.
Ključne riječi
Anaksimen; Diogen; animatizam; zrak; duša; dah; život; um; mikrokozmos; makrokozmos
Hrčak ID:
165850
URI
Datum izdavanja:
5.4.2016.
Posjeta: 2.601 *