Izvorni znanstveni članak
BAROKNI OLTARI I DRUGA KAMENA OPREMA KATEDRALE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U SENJU
JURAJ LOKMER
Sažetak
Nakon Madridskoga mira 1617. godine u Senju se postupno sređuju društvene i crkvene prilike. Stvorena je nova crkvena organizacija: ujedinjene su biskupije senjska i modruška u osobi senjskoga biskupa. Nakon oslobađanja od Turaka Lika je u crkvenome pogledu došla pod jurisdikciju senjskoga i modruškoga biskupa. Senj postaje luka širokoga zaleđa sve do Bihaća i dalje. Patricijat se baveći se trgovinom i pomorstvom ubrzano bogati. Biskupi uglavnom dolaze iz razvijenijih područja Hrvatske, te nastoje obnoviti, proširiti i što bolje urediti katedralu. Posebno u XVIII st. biskupi Ivan Antun de Benzoni i Juraj Vuk Ćolić proširuju i u suradnji s donatorima, senjskim patricijatom i kanonicima ukrašavaju katedralu kamenim oltarima, postavljaju kamenu propovjedaonicu, uređuju pjevalište i nabavljaju nove orgulje, liturgijsko posuđe i pribor kao i ruho. Katedrala dobiva i svetačko tijelo iz rimskih katakombi. Uređenje se nastavlja sve do sredine XIX. st. Tako je katedrala svojom opremom, iako je dobar dio toga oštećen ili uništen u II. svjetskom ratu, najveći spomenik baroknoga razdoblja ne samo u Senju već i na području između Rijeke i Zadra. Većinu kamena inventara katedrale izradila je riječka radionica Antonia Michelazzija čiji se autorstvo unatoč pomanjkanju arhivske dokumentacije može prepoznati u stilskom izrazu i komparacijom s poznatim ostvarenjima te radionice. To sve govori o povezanosti Senja i Rijeke, kao i o otvorenosti Senja prema europskim umjetničkim tendencijama toga vremena, što su i preko Rijeke dolazile u ovaj grad. To je zlatno razdoblje senjske novije povijesti.
Ključne riječi
Senj; katedrala; senjski i modruški biskupi; barokni oltari; Antonio Michelazzi
Hrčak ID:
17731
URI
Datum izdavanja:
29.12.2006.
Posjeta: 6.037 *