Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Utjecaj Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske na energetski sektor nafte i plina

Daria Karasalihović Sedlar orcid id orcid.org/0000-0002-2763-2863 ; Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu
Lucija Jukić ; Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu


Puni tekst: hrvatski pdf 5.873 Kb

str. 36-46

preuzimanja: 694

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Rusko-ukrajinska kriza bila je prekretnica u energetskoj politici Europske unije koja se do tad oslanjala na energiju iz fosilnih goriva. Nakon krize, a poglavito nakon Konferencije UN-a o klimatskim promjenama u Parizu počinju zaokreti u energetskim politikama europskih zemalja, koje se sve više usmjeravaju na povećanje udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu.
Ciljevi predviđeni Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske donesene 2009. godine većinom nisu ostvareni zbog nepostojanja provedbenog plana same strategije. U lipnju 2017. je predstavljen prijedlog Strategije niskougljičnog razvoje Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. s pogledom na 2050. godinu.
Utjecaj odredbi Strategije na poslovanje naftnog i plinskog sektora razmatra se u ovom radu kako bi se ujedno pripremile i smjernice za izradu nove strategije energetskog razvoja Hrvatske, osigurala sigurnost opskrbe energentima u državi, ali i realno sagledali izazovi s kojima će se naftni i plinski sektor u Hrvatskoj suočiti na putu društva prema niskougljičnom razvoju.

Ključne riječi

Energetska strategija; strategija niskougljičnog rasta; energetski miks

Hrčak ID:

193767

URI

https://hrcak.srce.hr/193767

Datum izdavanja:

18.12.2017.

Posjeta: 1.840 *




Uvod

Iako se posljednjih godina obnovljivi izvori energije sve češće spominju kao gorivo, ne više budućnosti, već sadašnjosti, nafta i plin su i dalje nositelji globalne ekonomije te sudjeluju s više od 50 % u globalnoj potrošnji energije. (1) Ovisnost Europe o uvozu energenata, ponajprije plina, čini Europu osjetljivom na geopolitičke događaje pa je tako glavna prekretnica u energetskoj politici zemalja Europske unije zasigurno Rusko – ukrajinska plinska kriza koja je u više navrata kulminirala prekidom opskrbe plinom. Do spomenute krize europska energetska politika oslanjala se na fosilne izvore u proizvodnji primarne energije, a nakon krize Europska unija sve više razmatra povećanje udjela obnovljivih izvora energije uz razmatranje novih dobavnih pravaca nafte i plina iz Rusije, ali i izgradnju novih terminala za ukapljeni prirodni plin. Kako u svijetu, tako je i u Hrvatskoj, porast potrošnje naftnih derivata i plina usporen i zaustavljen uslijed financijske krize, ali globalnim oporavkom, trend porasta potrošnje ponovno raste. Pri tome je Hrvatska, prilagođavajući se uvjetima krize, ulagala u razvoj transportne i distribucijske mreže, djelomično radila na modernizaciji rafinerija te na osiguranju novih dobavnih pravaca, kao i na novom zakonskom okviru za provođenje europske energetske politike. Energetska strategija iz 2009. za cilj je imala sigurnost opskrbe, konkurentnost energetskog sustava te održivost energetskog razvoja, koji podrazumijeva očuvanje okoliša, ali ciljevi većinom nisu ostvareni zbog nepostojanja provedbenog plana. Prijedlog Strategije niskougljičnog razvoja iz 2017. godine previđa postizanje održivog razvoja gospodarstva uz korištenje tehnologija s niskim emisijama ugljičnog dioksida. Trenutno najveći udio u energetskom miksu u Hrvatskoj u proizvodnji električne energije imaju hidroelektrane, što Hrvatsku zapravo svrstava među europske države koje imaju visok udio obnovljivih izvora energije u energetskom miksu, iako su prisutna i određena stajališta u energetskoj politici koja hidroelektrane ne percipiraju kao ekološki najprihvatljivije izvore, što primjerice potvrđuju i politička zbivanja oko hidroelektrane Peruča. Povećanje udjela solarne, vjetroenergije, geotermalne energije i energije biomase predstavlja stvarni izazov za povećanje „zelene energije“ u energetskom miksu. Prilikom prelaska gospodarstva na pretežito obnovljive izvore energije u energetskom miksu, prirodni plin će zasigurno predstavljati tranzicijski energent čiju upotrebu svakako treba povećati kao i osigurati sigurnu opskrbu u novim tržišnim uvjetima nakon što u narednom razdoblju prestane isporuka plina iz Rusije preko Ukrajine. Stoga u skoroj budućnosti plin treba iskoristiti kao prijelazno gorivo, a zatim, ovisno o gospodarskom rastu, povećavati udio obnovljivih izvora energije do tehnološkog maksimuma.

naftaiplin-37-36-g1.png naftaiplin-37-36-g2.png naftaiplin-37-36-g3.png naftaiplin-37-36-g4.png naftaiplin-37-36-g5.png naftaiplin-37-36-g6.png naftaiplin-37-36-g7.png naftaiplin-37-36-g8.png naftaiplin-37-36-g9.png naftaiplin-37-36-g10.png naftaiplin-37-36-g11.png naftaiplin-37-36-g12.png

References

1. 

Energija u Hrvatskoj: Godišnji energetski pregled 2015.; 2016. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike,www.mzoip.hr

2. 

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. s pogledom na 2050. godinu; 2017. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike,www.mzoip.hr

3. 

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske; 2009. Narodne novine,https://www.nn.hr/

4. 

Impact of the liberalization and gas market participants; 2017. Karasalihović Sedlar, D.,https://www.rgn.hr


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.