Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.15378/1848-9540.2018.41.09
Tržnice kao nematerijalna baština. Identitetski resurs i/ili obnovljivi ekonomski resurs
Ana-Marija Vukušić
orcid.org/0000-0003-2579-6052
; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku se analizira prijedlog da se trgovanje na tržnicama uvrsti u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Prvi dio članka ocrtava širi kontekst nastanka ideje o nominaciji te preispituje značajke javne percepcije pojma baštine u Hrvatskoj i elemente po kojima se tržnice – u čijem je poimanju aspekt materijalnosti neizbježan (prostor, roba, novac) – prepoznaju kao nematerijalna baština. Slijedi kritički osvrt na središnja mjesta uključivosti Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine: raznolikost načina na koje baština može egzistirati i oblika posredstvom kojih se može manifestirati te središnje uloge koju taj dokument daje zajednicama kao kreatoricama i čuvaricama baštine. U osloncu na to, posljednja cjelina donosi analizu prijave trgovanja na tržnicama za uvrštenje na nacionalnu listu, pri čemu se fokus stavlja na problem zajednice i njezina zastupanja, odnosno na problem reperkusija potencijalnog dobivanja baštinskog statusa na zajednice i kulturu, ponajprije u svjetlu predloženih "mjera očuvanja".
Ključne riječi
tržnice; nematerijalna baština; UNESCO; zajednica
Hrčak ID:
213536
URI
Datum izdavanja:
21.12.2018.
Posjeta: 2.223 *